Paradoksima na Kantridi nikad kraja. Sada, kada je novac konačno tu, kada je Rijeka postala poželjna destinacija jer je ubrizgavanjem kapitala Gabrielea Volpija blagajna prestala izgledati "gore od Sahare", momčad je na rubu – kolapsa. Nakon poraza od Hajduka drugoligaški ponor više nije floskula, nego poprima oblike grozomorne realnosti. Ne bi čovjek vjerovao kako nogomet zna biti okrutan. U utorak je na Kantridi održana Skupština, na kojoj je Damir Mišković postao novi predsjednik i kojom je Rijeka otvorila novo poglavlje u kojem više, valjda, neće strahovati hoće li "imati za papar". Nešto više od 24 sata iza toga, Hajduk je pomeo Rijeku. Iako Splićani plešu nad bezdanom – bankrota.
Kako je to moguće? Prvo, novac nije jedino jamstvo i novac ne igra nogomet. Sve i da je Volpi, umjesto dva, ponudio dvadeset milijuna eura godišnje, aktualnost se ne bi promijenila. Krivac? Teško je reći, iako postoje naznake. Ako ćemo opet o paradoksima, u Robertu Komenu krije se personifikacija jednog (ne)uspjeha. Komen je "pao" na Kantridu kada je sve izgledalo kao u apokaliptičnim scenarijima. Uspio je, uz političke mentore, relativno stabilizirati Rijeku, a na kraju je doveti i pred Volpijev "oltar". Njegove su zasluge, iako u niti jednom trenutku nije mogao sam povlačiti krucijalne poteze, i te kako opipljive, što god tko mislio o tome. Ako ćemo gledati isključivo financijsku stranu priče, Robert Komen je bivši predsjednik čija se umješnost poslovanja mora honorirati.
Postoji, međutim, problem. Teren. Svlačionica. Igrači. Refleksija Komenovog neuspjeha. Dok se bavio "obveznicama, dugovima i pripremom sporazuma s Volpijem", negdje po putu momčad se, jednostavno, raspala. Pardon, nije to učinila sama, pomogao je i Komen. Krenuo je s Alenom Horvatom. Domaći dečko kojem ćemo dati povjerenje bez obzira na rezultate. Tako je tada zborio Komen. Bacio je Horvata po stepenicama zbog "šuma u komunikacijskom kanalu", iako nikad do kraja nije objasnio što bi to, zapravo, trebalo značiti. Onda je stigao Ivo Ištuk. Priča? Domaći igrači, iskusan trener i povjerenje do kraja. Nije išlo. Nije ni moglo. Iako priča o "mladićima s Kantride" zvuči zgodno, Komen je zaboravio (ili nije ni znao) da s "djecom ne možeš u rat". Uostalom, grešku prokazuje dovođenje Bošnjaka, interes za Vranješom, Drpićem…
Ima toga još. Meksikanci su bili hit, "igrački i ekonomski potencijal", na Kantridi su se nosila sombrera… Epilog? Hvala i doviđenja. Alfarez i kompanija negdje u Meksiku "mlate tortille", dok se Rijeka trese pred aveti borbe za opstanak. Komen i njegov intimus Nikica Milenković su kreatori riječkog nogometnog neuspjeha. Makar se o tome "gromoglasno šuti". Nismo shvatili zašto. Ako je, a je, Komen jedan od ljudi kojega će povijest pamtiti po uspješnom projektu "Volpi na Kantridi", onda je Komen i čovjek koji je, kada je u pitanju selekcioniranje "neposredne proizvodnje" zaglavio u "jednosmjernoj ulici". Nije pogodio. I to treba javno reći. Bez da se itko osjeti uvrijeđenim…
