Gospodo, olakšajte svima i ukinite nogomet

Ne sjećamo se sekvenci u kojima je nogomet bio glavni glumac kada se priča o – nogometu.  Da, uglavnom se sve vrti oko nogometa, iako je on sam u debeloj defanzivi.  Kakofonija je žestoka;  propali klubovi, tužbe igrača, tužbe klubova, suspenzije, molitve u crkvama za spas klubova, bankroti, prijetnje stečajevima, prekidi utakmica, ponavljanje utakmica,  izuzeće sudaca, ministarske poruke o "pljuvanju u ogledalo", poruke ministru o "partizanskim metodama"...

Tu, doista, ima svega. Nogomet? Ah, da, negdje u kutku i on se događa, negdje daleko na periferiji netko tamo "trči za loptom", iako više nitko ne zna koji je, zapravo, cilj. I koga to više uopće zanima. Utakmice se prekidaju zbog "tri baklje", traži se izuzeće sudaca, sastave pojedinih momčadi diktira Hrvatski nogometni savez, dok su ministar sporta i njegovi "drugovi" čvrsto ukopani na barikadama, ne popuštajući ni za milimetar. Probajmo opet. Nogomet? Toliko je zanimljiv da se prvak zna već u rujnu, najkasnije listopadu, pritom se zbog toga nitko više ne uzbuđuje. Čak ni navijači prvaka. Pasionirani kladioničari se, u nedostatku istinskih nogometnih enigmi, uglavnom bave koeficijentima koji će klub prvi završiti u – rezalištu.

Rješenje, za sada, nismo čuli, vidjeli ili pročitali. Možda bi najbolje bilo – ukinuti nogomet. Staviti veto na razdoblje od jedne godine, dok se svi dobro ne odmore, dođu k sebi i potom odluče što i kako dalje. Ne, ozbiljno, ako će se ovako nastaviti, liga će "skončati" s manje klubova nego što rigidni zagovaratelji smanjenja predlažu,  a utakmice će se početi prekidati zbog dvije upaljene cigarete ili malo jačeg povika s povišenim decibelima. Na primjeru umornog radnika koji je negdje daleko dobio prigodu za novi početak, možda bi i nogomet mogao uzeti "godinu dana neplaćeno", dok se odgovorni ne prisjete adekvatnog rješenja i ideje koja će ponuditi čistiji horizont.

Ovo čemu sada svjedočimo odavno je izgubilo smisao. Pritom se nitko nije potrudio iskopati barem naznake potencijalnih rješenja koja bi mogla ponuditi diskretnu nadu. Što bi za početak bilo više nego dovoljno. Možda glavni likovi, u čijim se ladicama prevrću akti, rješenja, zakoni i pravilnici, nisu svjesni kako je običan navijač, zbog kojega se nogomet igra, kronično umoran.  A ako nemamo navijača, onda nemamo – ničega. Osim ako će, možda, ministar i one koje ministar ne voli, kao ni oni njega,  organizirati masovne odlaske na tribine i vlastitim primjerom pokazati kako se živi nogomet. Gospodo, svi smo ovdje zbog nogometa, a ne on zbog nas. Stoga, ili mu pomognite ili ga ukinite. Olakšat ćete svima...