Velika gužva u Skupini C izaziva veliku nervozu među izbornicima. Jedino je Giovanni Trapattoni miran, jer je znao da će ispasti i podnijeti ostavku na mjesto izbornika Irske prije nego što je prvenstvo počelo. Trojica pretendenata za ulazak u četvrfinale objašnjavaju što rade kao da utakmice gledaju slabovidni.
Vicente del Bosque je aktualni svjetski prvak, koji kao da nema veze s aktualnim stanjem u španjolskom nogometu. Del Bosque uporno inzistira na lošoj kopiji igre Barcelone i ima veliku sreću što Španjolska ima takvu pojedinačnu kvalitetu da igrači mogu ispraviti sve što izbornik pogriješi. Protiv Irske Del Bosque je zaigrao s klasičnim napadačem (Torres), koji je postigao dva pogotka, zbog snažnog pritiska španjolskih stručnjaka i medija. Međutim, španjolsko forsiranje "sobnog nogometa" neće proći protiv jačih protivnika od Irske. Ako već kopira Pepa Guardiolu, onda se od Del Bosquea očekuje da igra s dva klasična bočna napadača (recimo, Pedro i Iniesta) i da tek tada prostor u sredini napada popuni klasičnim napadačem (Torres) ili veznjakom (Fabregas) koji ulazi u završnicu. Del Bosque rasporedom forsira nogomet kratkih pasova kojemu svrha nije postići pogodak. Ako Španjolska ne obrani titulu europskog prvaka Del Bosque treba napisati stručnu knjigu s naslovom: Kako zlouporabom Barcelonina tika-taka od čudesnog igrača napraviti bedaka!
Cesare Prandelli slovi za inovatora talijanskog nogometa, što je posebno apostrofirano nakon utakmice protiv Španjolske. Sa stanovišta objektivno bolje momčadi, što Italija jest, dva boda protiv Hrvatske izgubio je talijanski izbornik. Prvo, nije znao reagirati na promjenu hrvatskog rasporeda u drugom dijelu i još važnije: Prandelli je u 69. minuti iz igre izvadio najboljeg igrača Marija Balotellija! Neshvatljiv potez olakšao je posao našoj obrani budući da je Balotelli u svakom primanju bio izravno opasan za Pletikosu. Štoviše, Balotelli je bio jedini izravno opasni talijanski igrač!
Slaven Bilić ponekad zvuči kao da je gledao neku drugu utakmicu, interpretacije igre našeg izbornika podjednako vrijeđaju zdravu pamet kao stručni televizijski komentari njegova nasljednika Igora Štimca. Najgore je što obojica ostavljaju dojam da namjerno prešućuju bitno samo da bi sačuvali svoje pozicije.
Ako je igra hrvatske reprezentacije protiv Italije nešto što treba hvaliti onda se treneri u najmlađim uzrasnim kategorijama moraju početi preispitivati. Stoperi Vedran Ćorluka i Gordon Schildenfeld sudarali su se kao da igraju za U-12 reprezentaciju! A nisu se sudarali samo kad bi Mario Balotelli između ili iza njih primao loptu kao da se igra neka rekreativna liga bez briga, a ne EURO. Bolje je ni ne spominjati pokrivanje prostora veznih igrača Ognjena Vukojevića i Ivana Perišića ili ulaske iz drugog plana Claudija Marchisija! Nisu igrači krivci! Što bi tek bilo da Bilićevi skauti zajedno sa stručnim stožerom nisu tako detaljno proučili talijansku igru!
Hvaliti treba ostvareni rezultat, mentalitet naših igrača, Stipu Pletikosu i golgetersku formu Marija Mandžukića, koji je već postao najbolji strijelac EURO-a. Zabio je tri pogotka iz jedne šanse! I svakako treba još jednom pohvaliti Prandellija. Ave, Cesare!