Hrvatska ženska rukometna reprezentacija u Rijeci je konačno poravnala račune s Danskom. Nakon nešto slabijeg otvaranja utakmice izabranice Vladimira Canjuge predvođene raspoloženom Ivanom Lovrić okrenule su vodu na svoj mlin. Ipak, Dankinje se nisu predavale, a u nastavku utakmice opasno su zaprijetile, no izbornik Canjuga tada je u "vatru gurnuo 21-godišnju vratarku Martu Žderić. Mlada golmanica svojim obranama oduševila je mnogobrojne rukometne stručnjake, a svojoj ekipi donijela važnu pobjedu.
Kako ste reagirali kada je izbornik Canjuga u Rijeci ostavio na tribinama iskusnu vratarku Ivanu Jelčić, a vas uvrstio u sastav?
- Moram priznati da me je to iznenadilo. Utakmica s Danskom u Rijeci je bila vrlo važna za nas, puno važnija nego ona koju ćemo igrati u Danskoj, a izbornik mi je na taj način pokazao koliko vjeruje u mene. Na koncu je bio dogovor da ja branim u Rijeci, a ne putujem u Dansku.
Kako ste se osjećali kada vas je izbornik u posljednjoj dionici utakmice gurnuo u "vatru", Dankinje su hvatale priključak, jeste li imali tremu?
- Utakmice koje sam u klubu branila u Ligi prvaka ove sezone su mi uvelike pomogle da se riješim treme. Znala sam koliko mogu, nisam mislila ni o publici ni o važnosti utakmice, jednostavno sam se opustila i branila. Dobro smo analizirali danske igračice, ključno je bilo biti smiren.
Koji su vaši planovi i ambicije u klubu i reprezentaciji u skoroj budućnosti?
- Imam još godinu dana ugovor s Podravkom, lijepo mi je u Koprivnici, a želja mi je biti standardna u klubu i reprezentaciji.
A u daljoj budućnosti?
- U daljoj budućnosti želim s klubom i reprezentacijom osvojiti neki naslov, no mislim da je još daleko o tome razmišljati. U petom mjesecu u Španjolskoj nas očekuju kvalifikacije za Olimpijske igre gdje se nadam da ćemo ostvariti povijesni uspjeh, te po prvi puta zaigrati na olimpijskoj smotri. To je sve o čemu sada razmišljam.
Gdje ste napravili svoje prve rukometne korake?
- Rukometom sam se počela baviti od malih nogu u Pločama, u rukometnom klubu Dalmatinka gdje su mi treneri bili Ivan i Ante Jerković. Zahvalna sam im na tome, posebno Ivanu koji je individualno radio golmanske treninge sa mnom. Vjerujem da je i njima danas drago što sam dogurala do reprezentacije.
Zbog rukometne karijere sa samog juga Hrvatske preselili ste na sjever u Koprivnicu. Kako ste zadovoljni?
- U Podravku sam došla 2007.godine sa 16 godina, a ovo mi je već peta sezona u Koprivnici. Smatram da ove sezone dobivam dobru minutažu, do sada nisam imala prilike, no ove sezone mi trener poklanja sve veće povjerenje i zahvalna sam mu na tome. Ništa ne dolazi preko noći, još uvijek sam mlada, a tu je i iskusna Ivana Jelčić.
U Ligi prvaka niste imali sreće, ždrijeb vam je dodijelio skupinu s Krimom, Viborgom i Larvikom?
- Ne može nitko biti zadovoljan nakon što nismo prošli skupinu. Tužni smo svi u klubu i oko kluba, a najviše zbog domaće utakmice s Krimom koju smo trebali pobijediti. Mislim da smo igrali dobar rukomet, a nadam se da ćemo sljedeće sezone napraviti korak više.
Za kraj da riješimo jednu nedoumicu, je li istina da ste igrali desno krilo?
- Ha,ha..Ne! Od uvijek sam golman, ta priča je stigla s treninga. Kao mala sam igrala vanjskog, ali sam vrlo brzo prešla na gol. Kada sam došla u Podravku bila sam najmlađa, u ekipi su bile tri golmanice, a na nekoliko treninga, kada je nedostajalo igrača, znala sam igrati na krilu. Ali ako treba, mogu ja igrati i desno krilo, ha,ha..
Mislite li da bi bili bolja igračica ili golmanica?
- Golmanica naravno, ha,ha..
