Činjenice pišu tijek povijesti, one se pamte i ostaju u sjećanjima svakog sudionika, ali i pasivnog promatrača. Za hrvatsku žensku rukometnu reprezentaciju je jedanaesto Europsko prvenstvo završeno već nakon prva dva kola. Mnogo je faktora utjecalo na ovakav epilog, no ostat će pitanje: je li reprezentacije zemlje domaćina morala biti prva koja će izgubiti šanse za plasman u drugu fazu? Ono je pitanje više retoričko, jer na njega nema tko odgovoriti. Izbornik Canjuga slijegnuo je ramenima i nakon poraza od Nijemica (24:26) najavio ostavku. Nije bitno hoće li je podnijeti sam ili će mu je u kuverti uručiti Sandi Šola, predsjednik Saveza, jer se razlozi i posljedice nakon neuspjeha na svom parketu znaju.
Istina, skupina s kojom se u Varaždinu trebalo izboriti nije bila lagana. Ali, podatak da u drugu fazu prolaze tri od četiri ekipe iz skupine bitno olakšava stvari i onim, nominalno slabijim vrstama od hrvatske. Za podsjetnik, Hrvatska je ove sezone imala dva predstavnika u Ligi prvakinja, no i koprivnička Podravka kao i zagrebačka Lokomotiva završile su baš na tom nesretnom i posljednjem - četvrtom mjestu.
Šveđanke su u prvom kolu samo preslikale igru svog nacionalnog prvaka Savehofa u dva ogleda protiv Lokomotive. Iste su igračice (Idehn, Alm) vukle reprezentaciju prokušanim receptom. Tečna igra, brzo kretanje lopte, još brža tranzicija i nevjerovatna raznovrsnost, bilo pozicisjki, bilo šuterski ostavili su Hrvatsku s puno primljenih pogodaka i gomilom upitnika iznad glava. Nije bilo sporno htijenje, no moment na terenu odavao je sasvim suprotnu sliku.
Prvi se mačići u turnirskom sustavu mogu baciti u vodu. Na koncu, svjetski rukometni prvaci su u Portugalu prije jedanaest godina krenuli porazom od Argentine, pa su već otpisani stigli do trona nakon podbačaja na Euru samo godinu ranije. Protiv Nijemica će već biti bolje, mislilo se.
No, tako nije bilo. Pomak se u igri primjetio tek po broju golova Andreje Penezić koja je postigla trinaest golova od dvadeset i četiri ukupno, obrana je posebice u posljednjih deset minuta prikazivala reprizu programa s otvaranja. Teško se već i nekoliko desetaka minuta nakon završene utakmice sjetiti nekog dobrog poteza kolektiva koji je ostao izgubljen od Olimpijskih igara u Londonu naovamo.
Po dolasku iz engleske metropole dogodio se scenarij sličan ovogodišnjem. Unatoč početnom slavlju protiv Mađarske, rukometašice su također završile natjecanje na Euru u Srbiji poslje prvog kruga zahvaljujući porazima od Španjolske i Njemačke. Plasman na Svjetsko prvenstvo ovisio je o učinku u doigravanju kvalifikacija. Zbog poraza od Francuskinja u Umagu na Mundijal se nisu ni kvalificirale, da bi se nakon toga dogodio scenarij na domaćem parketu istovjetan onon srpskom s još bolnijim okolnostima.
Generacijski, ova je ekipa bila predodređena za uspjeh u Hrvatskoj. Andrea Penezić, bez lažnog pretjerivanja, jedna je od najboljih lijevih bekova svijeta, žena u 29. godini igra najbolji rukomet karijere, kako u reprezentaciji tako i u skopskom Vardaru. Uz nju u životnoj formi igra i Maja Zebić, lijevo se krilo zbog analogije igre nije previše naigralo u dvije utakmice na ovogodišnjem Euru. Vratarski dvojac Žderić - Jelčić uz uvijek spremnu Jelenu Grubišić također brani dobro, kapetanica Tatari bila je spremna nakon ozljede koja ju je udaljila sa spomenutog srpskog Eura. Sve se posložilo, pa i domaćinstvo, ali je pritisak, očigledno, bio prevelik.
Generacija koja dolazi može izboriti plasman na svjetsku smotru u Dansku sljedeće zime. Protivnika u play-off rundi kvalifikacija Hrvatska će doznati na ždrijebu 21. prosinca. Do tada valja sumirati (ne)učinjeno i krenuti iznova.
