U novom podcastu Sportklub televizije naš komentator Ivan Hodoba ugostio je legendarne rukometaše Patrika Ćavara i Petra Metličića.
Sportklub: Gledate li svoje stare utakmice?
Metličić: Sada kad je bila korona gledao SAM svoje stare utakmice i mislio sam si: Pa što radiš, Pero! Kako to igraš?
Ćavar: Pero, ti i ja kao da živimo u istoj kući. Sve što si rekao potpisujem!
Sportklub: Svjetsko prvenstvo 2003. Jeste li imali ideju da bi mogli osvojiti svjetsko zlato na tom prvenstvu?
Metličić: Nije nam bilo na kraj pameti da ćemo osvojiti to prvenstvo jer smo prvenstvo prije bili jako slabi. Sjećam se tog poraza od Argentine i to je bio veliki udarac. Poslije toga smo igrali sa Saudijskom Arabijom i na poluvremenu je bilo loše i opet smo gubili. Međutim, uspjeli smo tu utakmicu pobijediti i na kraju se sve otvorili i otišli smo do zlata. Zaista se taj rezultat dogodio ni iz čega.
Sportklub: Koja je titula draža? To Svjetsko prvenstvo ili Olimpijske igre 2004. godine?
Metličić: Možda će se netko naljutiti, ali to Svjetsko prvenstvo je zaista bila senzacija. Olimpijske igre su bile drukčije, jer smo došli puno ozbiljniji i pomeli smo sve na toj Olimpijadi.
Sportklub: Protiv kojih igrača niste voljeli igrat u svojim karijerama?
Metličić: Naravno da je protiv Omeyera bilo jako teško igrati, jer kad se znao razbraniti teško mu je bilo zabiti. Međutim, jedan igrač iz starije generacije koji je bio nevjerojatno zahtjevan za čuvati bio je Jakimović. Brz, visok, jak i zaista je uvijek bio noćna mora.
Ćavar: Što se tiče igrača ja bih istaknuo Shepkina. Bio je nevjerojatno visok, čak 210 cm i 120 kilograma težak i protiv njega nije bilo obrane. Što se tiče vratara složio bih se da je Omeyer bio jako nezgodan, ali protiv njega nisam imao toliko utakmica. Meni su nezgodniji bili skandinavski golmani, jer nisu branili školski i nikad ih nisi mogao navući na neku fintu.
Sportklub: Gledate li svoje stare utakmice?
Metličić: Sada kad je bila korona gledao SAM svoje stare utakmice i mislio sam si: Pa što radiš, Pero! Kako to igraš?
Ćavar: Pero, ti i ja kao da živimo u istoj kući. Sve što si rekao potpisujem!
Sportklub: Svjetsko prvenstvo 2003. Jeste li imali ideju da bi mogli osvojiti svjetsko zlato na tom prvenstvu?
Metličić: Nije nam bilo na kraj pameti da ćemo osvojiti to prvenstvo jer smo prvenstvo prije bili jako slabi. Sjećam se tog poraza od Argentine i to je bio veliki udarac. Poslije toga smo igrali sa Saudijskom Arabijom i na poluvremenu je bilo loše i opet smo gubili. Međutim, uspjeli smo tu utakmicu pobijediti i na kraju se sve otvorili i otišli smo do zlata. Zaista se taj rezultat dogodio ni iz čega.
Sportklub: Koja je titula draža? To Svjetsko prvenstvo ili Olimpijske igre 2004. godine?
Metličić: Možda će se netko naljutiti, ali to Svjetsko prvenstvo je zaista bila senzacija. Olimpijske igre su bile drukčije, jer smo došli puno ozbiljniji i pomeli smo sve na toj Olimpijadi.
Sportklub: Protiv kojih igrača niste voljeli igrat u svojim karijerama?
Metličić: Naravno da je protiv Omeyera bilo jako teško igrati, jer kad se znao razbraniti teško mu je bilo zabiti. Međutim, jedan igrač iz starije generacije koji je bio nevjerojatno zahtjevan za čuvati bio je Jakimović. Brz, visok, jak i zaista je uvijek bio noćna mora.
Ćavar: Što se tiče igrača ja bih istaknuo Shepkina. Bio je nevjerojatno visok, čak 210 cm i 120 kilograma težak i protiv njega nije bilo obrane. Što se tiče vratara složio bih se da je Omeyer bio jako nezgodan, ali protiv njega nisam imao toliko utakmica. Meni su nezgodniji bili skandinavski golmani, jer nisu branili školski i nikad ih nisi mogao navući na neku fintu.
