Nogometni fenomeni među reprezentacijama danas su rijetki ili pak uopće ne postoje. Ni jednoj se momčadi okupljenoj u nacionalne boje ne može pripisati određeni pojam koji u suštini nema previše dodirnih točaka s nogometnom igrom. Na svjetskim prvenstvima skupine prolaze jači, obično to budu reprezentacije s dva kontinenta - Europe i Južne Amerike uz tek pokoju gostujuću ulogu primjerice Sjedinjenih Država ili Gane. Model gosta za ovaj Mundijal može se pripisati i Kostariki. No, na zadnja dva velika natjecanja primjetan je novi uspon europskog šampiona otprije jednog desetljeća. Ne plijene atraktivnošću, ne zabijaju previše pogodaka, ali ono što rade, rade iznimno efikasno. Dok se velikani poput Engleske, Italije i Španjolske opraštaju, Grci žive u sudačkoj nadoknadi, to je njihovo vrijeme za uspjeh.
Santos: Ovo je povijesni uspjeh
- Odigrali smo jako dobar susret, cijeli je tim dao svoj maksimum, a to je bila naša strategija. Borili smo se i na kraju izborili za ovaj povijesni uspjeh. Zaslužili smo ovu pobjedu jer smo odlično odigrali u oba pravca. Moji igrači su veoma umorni, susret je zaista protekao u intenzivnom tempu. Proslavot ćemo ovu pobjedu, znamo da je ona sada izvor veselja za grčki narod u ovom teškom vremenu. Dat ćemo ponovno sve od sebe u osmini finala, rekao je Fernando Santos nakon premijernog prolaska Grčke u drugi krug na SP-u.
Otto Rehhagel je prije deset godina doživio zenit svoje trenerske karijere. Nakon trideset godina rada u njemačkim klubovima (Kickers, Borussia Dortmund, Arminia, Werder) 2001. godine domogao se prvog izborničkog mandata na klupi neke nacionalne reprezentacije. Iako su kandidati za izborničku klupu bili trenerski velikani poput Javiera Clementea ili Terryja Venablesa grčki je nogometni savez prepoznao njegove vrijednosti. Rehhagel nije mogao Grčku odvesti na Mundijal u Japan i Koreju, ali je imao dovoljno vremena da je pripremi za ciklus nakon kojega će Europu baciti na koljena. Nije, poput nekih izbornika posezao za pomlađivanjem redova, štoviše prosjek godina u momčadi povećao se njegovim dolaskom. Igru i igrače podložio je svom stilu vođenja kojeg je trebalo dodatno izbrusiti. Njemački je stručnjak kroz devet godina na klupi grčke reprezentacije postao sinonim za trenera nacionalne vrste. Do europskog naslova doveo ih je svojom filozofijom u kojoj je glavnu riječ vodila sredina - libero (Dellas), središnji vezni (Zagorakis) i ubojiti centarfor (Charisteas). Iskusnici su to na kojima je gradio temelje, kreativci poput Karagounisa na vrhu nogometne zrelosti kao i nadolazeće mlade snage imale su slobodu u igri. Iako mu nogometni svijet i danas zamjera na suviše defanzivnom nogometu, sam je bio pobornik maksime 'cilj opravdava sredstva'.
Nakon debakla i tek četvrtog mjesta u kvalifikacijama za SP u Njemačkoj ponovno je uslijedila ludnica u sljedećoj kampanji za Poljsku i Ukrajinu. Osvojili su čak 31 bod, najviše u cijelim kvalifikacijama u nimalo laganoj skupini s BiH, Turskom, Norveškom, Mađarskom i Maltom. Ipak, na Euru su upisali sva tri poraza u skupini (Španjolska, Švedska, Rusija), da bi se na svoj drugi Mundijal nakon 1994. kvalificirali putem play-offa u dvomeču protiv Ukrajine. Upisali su prvu pobjedu u povijesti svjetskih prvenstvava, svladavši Nigeriju, a skupinu nisu prošli zahvaljujući prazima od Argentine i Koreje.
Rehhagel je odstupio i za sobom ostavio neizbrisive konture koje će kasnije preuzeti dotadašnji trener solunskog PAOK-a, Portugalac Fernando Santos. Uslijedio je uspon sačinjen u sedamnaest uzastopnih susreta bez poraza od njegovog preuzimanja izborničkog mjesta. U kvalifikacijama za Euro u Poljskoj i Ukrajini upisali su Grci sedam pobjeda i tri remija u skupini s Hrvatskom, Izraelom, Gruzijom, Letonijom i Maltom. Prvi je poraz na klupi reprezentacije Santos doživio u svom osamnaestom nastupu, kada je Grćku u drugom kolu na Euru svladala Češka. Prije toga remizirali su s Poljskom usred Varšave, a u duelu s Rusima u posljednjem kolu svladali su ih 1:0, i tako prošli u četvrtzavršnicu 'na mala vrata'. Kasnije je prejaka bila Njemačka.
Mundijal u Brazilu izboren je kroz dodatne kvalifikacije s Rumunjskom, a sreća je u grupnoj fazi opet bila široke ruke. Nakon uvjerljivog poraza od Kolumbije (0:3) uslijedio je remi bez pogodaka s Japanom. Grcima je za prolazak igrao samo poraz Japana i njihova pobjeda protiv Obale Bjelokosti, što se i dogodilo, i to pogotkom Samarasa s kreča u trećoj minuti sudačke nadoknade. Majstori prolaska skupine ušli su u drugi krug s tek dva postignuta pogotka, i to oba u zadnjem kolu. Obrana je i ovog puta bila na razini kad je trebalo, baš kao u Rehhagelovo doba. Momčad s vremešnima Karagounisom (37), Katsouranisom (35) i Gekasom (34) izgleda baš poput one koja je u Lisabonu stala na europski tron. U osmini finala čeka ih još uvijek malena Kostarika, kasnije Nizozemska ili Meksiko. Za protivnike bi najbolje bilo da sudačke nadoknade uopće ne bude.
Grčka je momčad koja po potrebi može čuvati 'nulu', a kad to želi, može protivniku do vrha napuniti mrežu. Takve uvijek prati sreća!
