Robert Jarni, trener Fudbalskog kluba Sarajevo, dao je intervju za službenu stranicu. Jarni je pojasnio kako je stigao u Sarajevo:
- Nedavno me je kontaktirao gospodin Ibraković (sportski direktor kluba). Poznavali smo se od ranije, ali nismo imali prevelik kontakt. Kao što je već poznato, nažalost, Husref Musemić je imao zdravstvenih problema. Ovim putem mu želim sve najbolje, te da dobrog zdravlja nastavi svoju trenersku karijeru. Dakle, u kontaktima s Ibrakovićem rečeno mi je da postoji mogućnost da postanem novi šef stručnog štaba. Moram priznati da me to jako zainteresiralo. Tip sam čovjeka koji voli raditi, koji ne voli mirovati. Došao sam i bio sam dva dana ovdje. Prvo sam upoznao ljude u klubu, a onda ono što je i najbitnije, samu organizaciju kluba. Moram priznati da sam zaista bio jako iznenađen, jer su napravili jedan veliki iskorak prema Europi. Uspjeli su izbaciti sve one stare navike, jer Europa traži zaista mnogo, te su stabilizirali klub. Koliko vidim, ekipa je vrlo, vrlo mlada. Ono što je najbitnije jeste da su svi igrači prezadovoljni sa statusom i svime što im je ponuđeno ugovorom, te da se sve to poštuje. U nekih desetak minuta sve smo se dogovorili. I ja sam jako ambiciozan i volim raditi kada je neki dobar projekt u pitanju. Mislim da apsolutno nisam pogriješio. Projekt je zaista fantastičan, klub se okrenuo prema Evropi i nadam se da će na kraju sve biti jako dobro.
Sarajevo već šest godina čeka na trofej?
- Za mene je to samo motivacija i nadam se da ću svu tu motivaciju uspjeti prenijeti na igrače. Želim da i oni budu svjesni toga. Ako daju maksimum, rezultat ne može izostati. Može se izgubiti ili potkrasti neka lopta, pa umjesto da uđe, ona izađe van zbog stative, ali u 99% slučajeva utakmica će se dobiti.
Tokom igračke karijere nekoliko puta ste dolazili na Koševo?
- Koševo mi nikad nije bilo u lijepom sjećanju. Ovdje nikad nisam dobio utakmicu, jedino što sam dobio bile su dobre batine. Zaista, Sarajevo je tada imalo vrhunsku ekipu. Iza su bili čvrsti i neprobojni, a to je ono što mi trebamo ugraditi u sadašnju generaciju, tko god dođe na Koševo, zna gdje je došao.
Bili ste član zlatne generacije u Čileu, je li najdarovitija generacija ovih prostora?
- Na kraju se pokazalo da jeste. Bili smo prvaci svijeta u Čileu, a zatim smo, nažalost, završili drugi ’90. godine na prvenstvu Europe, izgubili smo od Rusije. Jedna utakmica je odigrana upravo ovdje, na Koševu, i rezultat je bio 4:2, a druga, sa rezultatom 3:1, na Krimu. Naime, bila je to generacija koja je rasla zajedno, od malih nogu prošli smo sve selekcije mlade Jugoslavije. Poznavali smo se, bili prijatelji, i dan danas, kada smo otišli svaki na svoju stanu, redovno komuniciramo. Ostali smo prijatelji jer nas je krasilo jedno zajedništvo, što je ustvari i najbitnije, da budete homogena ekipa.
Neizostavna tema je hrvatska bronca u Francuskoj?
- Onakav uspjeh se sigurno može ponoviti, ali kako u životu, tako još više u nogometu, treba se sve poklopiti i treba imati faktor sreće, koji treba biti maksimalno prisutan. Nama se dogodilo da smo svi iz te generacije igrali vani i svi smo bili u dobrim klubovima. Jedva smo čekali da dobijemo poziv za reprezentaciju. I iako je bio prisutan jako veliki naboj, nitko nije bio kivan ni na koga, nije bilo loših misli. Proveli smo 55 dana zajedno i u toku tih 55 dana, nitko se ni sa kim nije posvađao. Zaista, ja sam prošao jako mnogo priprema u doba stare Jugoslavije, i zimske, i ljetne, ali već sedmi dan smo svi bili naprosto ludi. Bilo je nervoze, bilo je svega. Ovdje smo bili 55 dana zajedno i nitko se ni sa kim nije posvađao. To je zaista fantastično. Moglo se slutiti da ćemo napraviti nešto. Naravno, došli smo na Svjetsko prvenstvo i dobili prvu utakmicu. Na takvim prvenstvima je vrlo bitna ta prva utakmica. Kad nju dobijete, dobijete krila.
Koji je klub u kojemu ste igrali ostavio na vas najbolji dojam?
- Najbolju svlačionicu imao sam dok sam igrao u Torinu. Momci su bili fantastični i mislim da smo završili na 8. mjestu. Nakon toga sam bio u Juventusu, pa u Betisu, u kojem je bilo dobro, ali ne toliko dobro kao u Torinu. I na kraju u Real Madridu. Svaki je klub na svoj način specifičan. Recimo, u Juventusu je bila nevjerojatno dobra organizacija, u Madridu također. Ipak, Madrid je nešto posebno. Zaista je, kako kažu, “Kraljevski klub”, jedini pravi. To se može vidjeti na svakom koraku. Što se tiče trenera, mogao bih izdvojiti dvojicu od kojih sam najviše naučio, a to su Lipi iz Juventusa i Luis Aragones iz Betisa. Karakterizira ih donekle različita filozofija vođenja ekipe, ali obojica su vrlo, vrlo uspješni.
Kakvu igru navijači Sarajeva mogu očekivati?
- S obzirom na ove igrače koji su tu i koje moram još upoznati, opet ću biti taj koji voli dominirati na terenu, koji voli držati sve konce u svojim rukama. Dakle, bit će to posjed lopte, orijentacija prema naprijed. Gledajte, možemo mi držati loptu, ali ako ne zabijemo gol, neće biti rezultata. Prema tome, uvijek težimo ka golu više. Ako ti kontroliraš utakmicu, veća je mogućnost da zabiješ gol, jednostavno je.