Vjerojatno nikada više niti jedna liga neće biti tako dominantna kao što je devedesetih godina bila Serie A. Na Apenine su tada u serijama stizale plejade planetarnih zvijezda, koje su svi drugi mogli jedino sanjati. Ili gledati na malim ekranima. Praktički, nije postojala "zvijezda" koja nije okusila nogometni život na talijanski način. "Tempi passati". Prošla vremena, na koja Talijani gledaju s nostalgijom. I koja se, definitivno, više nikada neće ponoviti.
Klubovi Serie A više nisu konkurentni na euro nogometnoj pozornici, iako je Inter prije dvije godine osvojio Ligu prvaka, u kontinuitetu talijanskih klubova "nema nigdje". To je, makar zvuči potpuno suludo, manji problem. Veći, zapravo najveći, su enormna dugovanja. Nogometni savez Italije (FIGC) je naime javno obznanio kako su klubovi iz Serie A za sezonu 2010./2011. u deficitu - 2,6 milijardi eura! Rapidna krivulja pada se nastavlja iz godine u godinu, pa su talijanski klubovi samo prošle godine nakupili čak 428 milijuna eura duga. Još strašnije zvuči podatak kako je samo 19 od ukupno 107 profesionalnih nogometnih klubova godinu završilo s financijskom dobiti.
Problem, naravno, nije tipično talijanski, jer su i ostale lige, prije svih engleska Premierliga i španjolska Primera odavno "u crvenom", minusi su probili sve limite. To ne tješi Talijane, jer oni bilježe pad svih parametara koji ocrtavaju kvalitetu nogometa. Navedenih 2.6 milijardi € duga je, recimo, povećanje od čak 14% u odnosu na godinu ranije. Neto gubitak svih talijanskih klubova iznosi 428 milijuna €, što znači daje i taj dio duga narastao za čak 80 milijuna €, odnosno nevjerojatnih 23,2% u odnosu na godinu ranije. Evidentan je dakle kroničan rast dugovanja, baš kao što se nastavlja pad gledanosti i posjete na stadionima...
Tako su nezavisne istraživačke kuće, od kojih je FIGC naručio izvješća, detaljno prezentirale izvješća prema kojima je u svim profesionalnim ligama zabilježen ukupan pad gledatelja u iznosu od 4,4%. Po ligama, "raspored" izgleda ovako; Serie A ima pad od 2,4%, Serie B 3,2%, Prima divisione 11% i čak 19,9% Seconda divisione. Ako se ovi podaci pretoče u zaradu, onda se dolazi do podatka da su svi profesionalni nogometni klubovi u sezoni 2010./2011. zaradili 22,4 milijuna € manje u odnosu na sezonu prije. To iznosi pad od 8,2%.
Ima toga, nažalost, još. Izračuni revizora i analitičarskih kuća geneirali su i spoznaju kako je ukupna vrijednost "calcia" pala za 1,2% i trenutačno se zaustavila na pragu od 2,5 milijardi eura. Dakle, nešto manje nego što iznose ukupni dugovi. Serie A u ukupnim prihodima participira sa 82%, Serie B sa 14%, dok dva niža "razreda" uprihode 4%. Troškovi klubova su pak porasli za 2,9 milijardi eura, što iznosi rast od 5%, iako je, paradoksalno, čak i zaustavljen rast troškova, jer talijanski klubovi u prošloj sezoni uglavnom nisu ulazili u sulude financijske transfere i ekshibicije. Usto, infrastruktura u "calciju" je, tvrde sami Talijani, "iz pretpotopnog doba", stadioni su uglavnom derutni, ne zadovoljavaju moderne uvjete i na njima nije užitak gledati nogomet. Iznimka je tek nova "Juventus Arena", koju je gigant iz Torina otvorio prošle godine i koja je ukupno koštala nešto više od 100 milijuna eura.
Ključno je pitanje kako napraviti zaokret i vratiti "calcio" na mjesto koje mu, objektivno, po tradiciji pripada. Za sada, nitko nema adekvatan odgovor, jer talijanska vlada ne namjerava prihvaćati bilo kakve megalomanske projekte (nisu podržali ni kandidaturu Rima za Olimpijske igre 2020.), a klubovi očigledno neće moći sami. Kriza ja opasno nagrizla integritet Serie A, što se reflektira i na neuspjehe Talijana u Europi. Ako se tome doda podatak da je porez na zaradu u Italiji daleko veći nego, primjerice, u Španjolskoj, onda je jasno zbog čega najbolji igrači današnjice uglavnom izbjegavaju "čizmu". Nije, uostalom, Cristiano Ronaldo nedavno, nakon što mu je Silvio Berlusconi javno poslao poruku "sanjam te", odgovorio "hvala na ponudi, ali ne sviđa mi se Serie A", zato što ne voli talijanski nogomet. Nego zato što je svjestan kako u Italiji niti ima takve zarade, niti uvjeta, a niti publike na stadionima kao u Španjolskoj. "Calcio" definitivno, proživljava teške dane, a "razvedravanje" se još ne nazire...
