Atletico je boljim izvođenjem jedanaesteraca (4:2) eliminirao Leverkusen u osmini finala Lige prvaka nakon utakmice koja nije mogla zadovoljiti nikoga osim navijače madridskog kluba. Dojam je da su obje momčadi pogodak mogle postići samo slučajno poput Marija Suareza u 27. minuti, kada je Toprak skrenuo loptu, a Atletico izjednačio rezultat iz prve utakmice.
Način igre u utakmici s 10 žutih kartona odredio je Diego Simeone, koji opravdano slovi za najvećeg destruktivca među top-trenerima. Atletico ne igra nego odrađuje nogomet, koji se svodi na težak fizički rad! Osim Turana u momčadi Atletica nema igrača profinjenog kova. U takvoj momčadi nije lako igrati napadača, što je Mario Mandžukić znao prije nego što je došao iz Bayerna.
- Mandžukić je dobio jak i neugodan udarac, ali želio je nastaviti igrati i igrao je do zamjene punim intenzitetom. Takvog ga trebamo, uistinu me učinio sretnim, pohvalio je Mandžukića trener Simeone.
- Mandžukića je teže čuvati nego Torresa. On spada među četiri najbolja napadača na svijetu. Atletico ima puno problema kada treba stvoriti igru. Ovo što sam vidio u ove dvije utakmice to je lupanje lopte iz zadnje linije na Mandžukića od kojega se očekuje da se potuče ili zabije gol iz prekida. Ovakav Atletico ne može se nositi s momčadima poput Real Madrida i Barcelone, rekao je stoper Leverkusena Emir Spahić.
Reprezentativac BiH rođen u Dubrovniku najbolje je opisao igru Atletica, ali Mandžukić trenutačno ima važnijih problema od igre njegove momčadi. Činjenica da ne zabija pogotke zbog načina igre i objektivne kvalitete momčadi Atletica ne umanjuju dojam da Mandžukić nije u optimalnom stanju. Osim visoke razine skok-igre, Mandžukić trenutačno ne pokazuje kvalitete jednog od najboljih napadača na kontinentu kakav je bio u dresu Bayerna.
Zvuči proturječno za igrača takve klase, ali Mandžukić trenutačno ne izgleda fizički dovoljno moćno da bi iskoristio jedinu priliku na utakmici. Stoper Wendell u 31. minuti stigao je Mandžukića u poziciji koju vrhunski napadač mora završiti udarcem prema vratima. Indikativan je duel sa Spahićem u kojemu se Mandžukić lakše ozlijedio nakon što je posrnuo i zapeo za travu bez kontakta. U obje situacije izgledalo je kao da je Mandžukić izgubio moć u igri "jedan na jedan" na širokom prostoru, što je nekada bio njegov forte.
Mandžukić je stekao reputaciju kao trčaki izuzetno snažan napadač kojega treneri Pep Guardiola (Bayern) i Diego Simeone (Atletico) zbog skok-igre pretvaraju u statičnog napadača. Djeluje u točno omeđenom prostoru i momčadi služi kao sidrun u vaterpolu. Razlika je u tome što Bayern igra najbolji nogomet na kontinentu, pa se prilike za pogodak događaju kao na traci. U Atleticu prilike se događaju jednom na utakmici i ako nisi sto posto spreman...
Koliko god se Spahić trudio hvaliti Mandžukića, najbolji napadač Atletica trenutačno je rastrčani Antonie Griezmann. A Griezmann je u Atleticu postao upravo onakav tip napadača kakav je Mandžukić nekada bio.
