Hrvatska reprezentacija u srijedu (15) protiv Albanije igra utakmicu koju mora pobijediti da bi stekla realne šanse ostvariti plasman u drugi krug natjecanja u konkurenciji Španjolske i Italije.
Uoči utakmice glavna tema je način igre protiv Albanije, jer će utakmica biti potpuno drugačija u odnosu na utakmicu protiv Španjolske bez obzira na težak poraz.
Dalić je u utakmici protiv Španjolske pokušao primijeniti isti način igre kao protiv Portugala u Lisabonu, što je bilo očekivano s obzirom da su oba protivnika najviše europske kvalitete.
U takvim utakmicama prije svega je bitno kako će momčad igrati obranu što je u pobjedi protiv Portgala bilo presudno.
Isto kao što je bilo presudno u porazu od Španjolske, kada je u samo petnaestak minuta ista obrana primila tri pogotka nakon atipičnih pogrešaka.
Ako se prvi primljeni pogodak može pripisati neusklađenom stoperskom paru (Šutalo, Pongačić), koji je pogrešno izašao iz niskog bloka, dva pogotka primljena na tzv. postavljenu obranu nisu posljedica pozicionih pogrešaka nego pristupa.
Kod jednog je zakazao središnji blok (Modrić, Brozović), kod drugoga se dogodila pogreška (Pongračić) u pokrivanju prostora, koja se ne može pripisati tehničko-taktičkoj anomaliji.
Kod oba pogotka izostala je rezolutna reakcija u klasičnoj duel-igri!
Bez obzira na pogreške protiv Španjolske utakmica protiv Albanije nameće drugačije zahtjeve u igri budući da će hrvatska momčad igrati na postavljenu obranu.
U tom segmentu Italija je u prvom poluvremenu protiv Albanije odigrala jedno od najboljih poluvremena zadnjih nekoliko godina, model okomite igre Luciana Spallettija trebao bi biti vodilja Zlatku Daliću u pripremi utakmice.
Naravno da Dalić nema iste igrače kao Spalletti da bi mogao igrati isto, ali mora pokušati igrati slično, jer dugačije neće ići.
Krajnje pojednostavljeno, prednost na bokovima trebali bi dobiti igrači koji su moćniji u igri jedan na jedan, prednost na poziciji braniča u zadnjoj liniji (čitaj, stoperi) trebali bi dobiti igrači koji lakše podnose zahtjeve igre na širokom prostoru, što znači da im se ne smiju događati taktičke pogreške zbog kojih je hrvatska obrana pacerski primila prvi pogodak u utakmici protiv Španjolske.
Hoće li Joško Gvardiol igrati na stoperu, hoće li Ivan Perišić igrati na lijevom boku, hoće li Borna Sosa ili Josip Juranović igrati na poziciji lijevog braniča, manje je važno od toga kako će hrvatska momčad na postavljenu albansku obranu igrati u središnjici, kvaliteta pritiska na niski blok najmanje ovisi od napadača.
Tijekom najboljega razdoblja talijanske igra pogotke u utakmici protiv Albanije postignuli su stoper (Bastoni) i klasični veznjak (Barella).
