Gdje je nestala ona momčad koja pobijedila Urugvaj u prvoj utakmici u skupini? Porazi su sastavni dio sporta, ali se svaka momčad očituje kroz poraze isto kao i kroz pobjede. A poraz (0:2) hrvatske reprezentacije protiv Čilea pokazao je da momčad nije bila optimalnom psihofizičkom stanju:
- Promašaji i tehničke pogreške koje smo radili produkt su umora mojih igrača. Čileanci su bili življi, presudila je razlika u fizičkoj spremi. Potrošili smo se u skupini i to je uzelo svoj danak. Siguran sam da bismo ostvarili bolji rezultat da smo imali malo više vremena za pripreme. Moji igrači taktički su ispunili sve što sam pred njih stavio. U prethodnim smo utakmicama griješili, no znali smo to ostaviti iza sebe. U drugom dijelu pokazali smo veliku predanost i nismo gubili vjeru. Znali smo da utakmica protiv teškog protivnika može biti odlučena u posljednjim minutama, kazao je izbornik Dinko Jeličić za SN.
Dinko Jeličić je najzaslužniji za moćne prezentacije u utakmicama u skupini i najodgovorniji za nemoćnu igru protiv Čilea. Čak mu se i sebičnost glavnih igrača (Rebić, Livaja) u utakmici protiv Čilea ne može predbaciti budući da su dvojica napadača od prve utakmice prvenstvo shvatili kao priliku za samodopadno isticanje. I takve je egotripove nabrijana i moćna momčad uspijevala amortizirati do utakmice protiv Čilea. U utakmici protiv Čilea egoizam je prevladao nad zajedništvom bez obzira što je Ante Rebić bio jedina opasnost za Čile.
Za momčadi koja uspjehe temelji na moći razdoblja fizičkog pada u igri obično su presudna. Upravo se to dogodilo hrvatskoj reprezentaciji, koja je fizički padala u završnicama svih utakmica. Protiv Čilea pad u igri kažnjen je dvama nedopustivim pogreškama uže obrane. Zbog toga je Hrvatska ispala iz daljnjeg natjecanja kao drugorazredna momčad. Osjećaj gorčine prevladava zbog toga što reprezentacija Čilea nije napravila ništa posebno da bi pobijedila, samo je uzela ponuđeno!
