Hrvatska reprezentacija ispala je s Europskog prvenstva u Njemačkoj nakon najslabijeg nastupa u povijesti svih velikih natjecanja.
U povijesti nastupa na europskim prvenstvima podjednako je rezultatski neuspješna bila generacija igrača koju je vodio Otto Barić na EP 2004. godine.
Hrvatska je u Portugalu ispala u skupini s Francuskom (2:2), Švicarskom (0:0) i Engleskom (2:4) uz napomenu da koncentracija kvalitete nije bila ista: u Portugalu je završnicu igralo 16, a u Njemačkoj čak 24 reprezentacija.
Ni u Portugalu hrvatska reprezentacija nije kompetetivno izgledala tako nemoćno kao u Njemačkoj zbog dvaju ključnih razloga.
Prvi je intezitet igre!
Hrvatska reprezentacija u Njemačkoj doslovno je igrala naslabiji nogomet od prvoga nastupa na jednom velikom natjecanju (EP 1996).
Razlog je selekcija igrača, od svih igrača koje je Zlatko Dalić koristio u trima utakmicama samo četvorica (Gvardiol, Kovačić, Budimir, Stanišić) mogu fizički zadovoljiti najviše kriterije liga petica.
Skupina igrača koji igraju lige petice, prosječne fizičke karakteristike (Kramarić, Majer, Mario Pašalić, Juranović, Pongračić...) u najjačim ligama kompenziraju tehničko-taktičkim vještinama koje dolaze do izražaja (Kramarić, Mario Pašalić) samo u određenim uvjetima igre.
Od ostalih igrača koji ne igraju u najboljim europskim ligama nije se ni moglo više očekivati u završnici jednog europskog prvenstva.
Trojica senatora (Modrić, Brozović, Perišić) koji su bili stožerni igrači kada su se osvajala svjetska odličja u Kataru i Rusiji, u Njemačkoj nisu bili ni blizu optimalnog stanja, a kamo li da su bili blizu tonusa s vrhunca karijera.
S takvim rosterom Dalić nije mogao dosegnuti potrebu brzinu i okomitost, posebice na bokovima.
Ne može se napadački nogomet učinkovito igrati bez naglašene fizičke komponente, nisu se slučajno sva tri hrvatska pogotka dogodila zahvaljujući Anti Budimiru!
U rosteru hrvatske reprezentacije u Njemačkoj samo je najbolji strijelac Osasune bio kadar napadati prostor na najvišoj razini liga petica, Budimir je prošlu sezonu završio kao četvrti strijelac LaLige iako je igrao u prosječnom klubu.
Zašto je Dalićev roster na EP-u u Njemačkoj izgledao onako fizički limitirano posebna je tema, činjenica je da izbornik nije imao izbora kada je u pitanju intezitet igre.
Drugi je problem bila kompaktnost momčadi na što je Dalić presudno mogao utjecati u pripremi nastupa u Njemačkoj!
Nakon pobjede (2:1) u pripremnoj utakmici protiv Portugala ništa nije slutilo da Dalić prvi put u svom mandatu na jednom velikom natjecanju neće uspjeti homogenizirati momčad zbog čega šest primljenih pogodaka u trima utakmicama nisu realni odraz slabosti u obrani.
Dva pogotka primljena u završnicama utakmicama protiv Albanije i Italije izravna su posljedica nereda koji se samo djelomično može opravdati pojedinačnim pogreškama.
Prozivati sportsku (ne)sreću značilo bi zanijekati činjenicu da je Hrvatska vrlo lako mogla primiti još barem šest pogodaka u trima utakmicama s obzirom na to kakve prilike nisu iskoristili Albanci i Talijani!
Ako se zanemari uobičajeno propitivanje Dalićevih odluka tipa zašto Luka Modrić nije odmoran igrao završnice utakmica, kada je bio najpotrebniji ili zbog čega Ante Budimir nije igrao standardno, razlog zbog kojega je hrvatska reprezentacija ispala u skupini treba tražiti u bazi najvećih uspjeha hrvatskog nogometa.
Hrvatska reprezentacija u Njemačkoj nije bila dovoljno kompaktna i moćna da bi ostvarila najave o osvajanju prvoga odličja na jednom europskom prvenstvu.
