Danijel Subašić protiv Šibenika (3:0) je okončao igračku karijeru, iz igre je izašao u 24. minuti.
- Htio bih se zahvaliti Hajduku, suigračima jer su kada sam odlučio da ću završiti karijeru sve se poklopilo. Momci su uzeli kup. Zadnja utakmica je ta koja možda nikome ništa ne znači, meni su ove 24 minute značile kao sve one prije. Hvala svima od predsjednika do svih koji vode računa o nama igračima. Hajduk je uvijek imao najbolje golmane u državi. Najviše mi je žao što se Kale ozlijedio jer je on bio taj koji je bio srce u svlačionici. Dolaze mladi, na Sentiću vidite da je prvi dio prvenstva branio baš dobro. Dogodi se svakome greška. Treba nekad stati iza svog djeteta, kazao je Subašić.
Što sada slijedi?
- Odmor, dijete, vrtić, laganica. Igrati padel, tenis, malo uživati. Hvala dragom Bogu jer to mogu. Karijera je bila dobra, nešto se zaradilo, uložilo, nešto se vraća. Kada vidite kakva se sr...a događaju svaki dan onda treba uživati u svakom trenutku. Dok igraš svi rade za tebe, ti si Bog, sad je to stalo. Sad treba Suba raditi za druge. Bitno je da tko je bio sa mnom na početku karijere i sada je tu.
Koji su suigrači posebno ostali u uspomeni?
- Kada sam počeo, bilo je to skupa s Lukom Modrićem, Marijom Grgurevićem. Svatko je imao neke svoje puteve. Taj čovjek ni iz čega bude Zlatna lopta. To ima ogromnu težinu. U Monacu Mbappe, želim da jednog dana osvoji Zlatnu loptu da mogu reći da sam igrao s dvije Zlatne lopte.
Koji je najsretniji trenutak karijere?
- Rusija 2018. godine ostaje, to je vrh. Hajduk je emocija, sva tri trofeja s Hajdukom su emocija malo veća. Monaco, igraš tamo, ali to je posao. Ovdje je istinska ljubav.
Na spomen Hrvoja Ćustića je zaplakao...
- Igrali smo u Osijeku na dan kad je Hrvoje preminuo. Netko me pitao imam li duplu majicu. Bila mi je želja da to ostavim na sjeveru. Znamo da Torcida drži do svakoga, pogotovo do ovih kojih nema.
