Zvonimir Boban vratio se u Dinamo iz kojega je 1991. godine kao beskrajno daroviti golobradi igrač otišao u Milan, tada ponajbolji klub na svijetu u vlasništvu pokojnog Silvija Berlusconija na vrhuncu moći.
U proteklih 34 godine puno se toga promijenilo u Bobanovu životu, jedan od najboljih hrvatskih noogmetaša svih vremena prometnuo se u intelektualca kojega strast prema nogometu obuzima isto kao igrača.
Sve što je radio nakon završetka igračke karijere bilo je podređeno pomnom izboru javnih funkcija.
Bobanovi suptilni mehanizmi javnog djelovanja brzo su se slomili u ortačkom okruženju FIFA-i i UEFA-i, u Milanu je složio momčad prvaka prije nego što je preuzeo ulogu kolatelarne žrtve sustava odlučivanja talijanskoga kluba u američkom vlasništvu.
Što će Bobanov povratak značiti Dinamu?
Noviju povijest Dinama obilježio je Zdravko Mamić, koji je platio visoku cijenu stvaranja najbogatijega kluba u povijesti hrvatskog sporta.
Boban i Mamić moralni su antipodi na nogometnoj kugli, zajednička im je jedino strast prema nogometu.
Zdravko Mamić pravomoćno je osuđen na 6,5 godina zatvora, jer je iz Dinama protuzakonito izvukao cca. 7 mil. eura!
Zvonimir Boban tužio je Milan nakon naprasnog otkaza, nakon višegodišnjega sudskog procesa američki fond Elliot morao je Bobanu isplatiti 5,1 mil. eura odštete.
Da je Mamić znao legalno naplatiti svoje znanje kao Boban, danas bi najpoznatiji bjegunac od hrvatskog pravosuđa vjerojatno bio predsjednik uprave Dinama s (više)milijunskom plaćom!
Boban dolazi u Dinamo usred upravljačke krize koja traje otkada je predsjednik postao Velimir Zajec, sportska i poslovna politika Dinama relativno se neuspješno prožimaju zadnje dvije sezone.
Prošle sezone Dinamo je osvojio dvostruku krunu unatoč slabostima koje su ove sezone dosegnule vrhunac točno dvadeset godina nakon što je Dinamo igrao ligu za bedaka.
Bobanu je danas lakše početi raditi nego Mamiću prije dvadeset godina zbog akumuliranog kapitala, ali Mamićeva ostavština ima rok trajanja.
Finim podešavanjem sportske i poslovne politike Boban se bavio u Milanu, zajedno s Paolom Maldinijem nakon devet sezona vratio je Milanu titulu prvaka.
Princip rada u svim trofejnim klubovima je isti, razlike u nijansama za Bobana ne bi smjele biti prepreka budući da mu nitko neće zadirati u ovlasti.
Sedam kola prije kraja sezone Boban ništa u Dinamu neće promijeniti osim ozračja, Rijeka i/ili Hajduk titulu prvaka od Dinama mogu izgubiti samo zbog vlastitih slabosti.
Što će Bobanov povratak značiti hrvatskom nogometu?
Boban se sigurno ne bi vratio u Dinamo da nije prepoznao trenutak za društvene promjene, Dinamo je na percepciju nogometa u javnosti zadnjih dvadesetak godina utjecao više nego HNS.
Što god da je radio u nogometu, Boban je uvijek promicao visoke standarde sportske etike zbog čega je godinama odbijao ponude Dinama i HNS-a.
Bobanovim povratkom definitivno je završilo razdoblje korporativnog nogometa kojega je dvadesetak godina personificirao Zdravko Mamić.
Legitimna trgovina temeljnim sportskim načelima zatire hrvatski nogomet u bazi, kako je Dinamo jačao najbolja hrvatska liga postajala je sve slabija u europskim razmjerima.
Najbogatiji europski klubovi nisu postali najbolji zato jer im je zarada postala jedina svrha nego zato što najviše troše na stvaranju novih vrijednosti.
Jasno da hrvatski klubovi imaju limite, Boban će morati nastaviti prodavati najbolje igrače da bi Dinamo ostao najbolji hrvatski klub, ali zbog Dinamovih interesa sigurno neće birokratizirati pozitivne tekovine hrvatskog nogometa.
Ne može Boban preko noći izmisliti tako vrijedan trofej zbog kojega Damir Mišković ne bi prodao najbolje igrače usred borbe za titulu prvaka, Boban na čelu Dinama jedino može polako početi mijenjati društveni odnos prema takvom nogometu.
Bobanov povratak svakako znači da je sve negativno u hrvatskom nogometu završilo tamo gdje počelo.