Rijeka je porazom u derbiju 33. kola izvjesno izgubila priliku postati prvak, Dinamo je pobijedio (2:1) iako je odigrao jednu od najslabijih utakmica na Rujevici u zadnjih desetak sezona.
Ostavio je Dinamo slabiji dojam nego prošle godine u utakmici 15. kola, kada je Matej Mitrović pogotkom u 89. minuti izjednačio (2:2).
U utakmici bez prilika presudila je individualna kvaliteta, što se u praksi svodi na sljedeće: u 89. minuti Arber Hoxha lakoćom je prošao kraj Mateja Mitrovića i odlučio pobjednika, u 72. minuti Toni Fruk nije uspio proći kraj Theophilea u praktično istoj situaciji na drugoj strani igrališta.
Da je Dinamo individualno kvalitetniji od Rijeke znalo se prije početka prvenstva, kada je Sergej Jakirović složio roster riječke momčadi.
Na kraju sezone prevladava dojam da je Rijeka olako propustila povijesnu priliku, jer Dinamova individualna kvaliteta ove sezone nije bila tako velika da se nije mogla kontrolirati, u ovoj momčadi Dinama svega nekoliko igrača (Petković, Baturina, Mišić...) rade očiglednu razliku u HNL-u.
Kako se igra kontrolirani nogomet za trofeje poznato je odavno, takvu igru do krajnosti je doveo Helenio Herrera prije sedamdesetak godina dok je osvajao prvenstva u Španjolskoj (Atletico, Barcelona) i Italiji (Inter).
Rijeka je ključnu utakmicu sezone igrala više za dojam nego za bodove, nakon što je Bruno Petković iz slobodnog udarca izjednačio (1:1) u 75. minuti, trener Željko Sopić još se više otvorio uvođenjem dvojice klasičnih napadača (Obregon, Marić).
Dinamo je na kraju samo uzeo ponuđeno iako je utakmica bila zrela za neodlučeni rezultat kojim bi Rijeka zadržala šanse u prvenstvu čime bi ozračje uoči utakmica finala kupa bilo drugačije nego što je sada.
To ne znači da bi Rijeka osvojila dvostruku krunu nego da igra nogomet kojim se mogu osvajati trofeji.
Željko Sopić zadovoljan je igrom svoje momčadi koja tijekom utakmice nije stvorila ni jednu izglednu priliku, pogodak iz igre mogla je postići samo slučajno (Smolčić 82, Janković 90+3).
Sopić je nakon utakmice bezmalo slavio poraz, trener Rijeke ponosan je zbog toga što je propustio povijesnu priliku postati prvak, ispada da je njemu bilo najvažnije dopasti se navijačima.
Budući da je lako biti pametan nakon utakmice, unaprijed treba istaknuti da Rijeka ni slučajno ne može osvojiti kup bude li u dvjema utakmicama opet igrala na ovakav način protiv Dinama.
A kada se idući put Sopić poželi uspoređivati s Matjažom Kekom kao što je činio ove sezone, treba znati sljedeće!
U travnju 2016. godine na Rujevici su derbi 32. kola igrali Rijeka i Dinamo, koji je uoči utakmice imao prednost dva boda (73/71) što znači da je Rijeka pobjedom mogla steći veće šanse postati prvak.
Nakon utakmice koja je završila bez pogodaka, Keku je zviždala cijela središnja tribina, navijači Rijeke bili su nezadovoljni pristupom utakmici.
Navijači žive od dojma, njih nije zanimalo zašto je Kek u drugom poluvremenu zatvorio utakmicu koju je trebao pobijediti.
Trener Zoran Mamić tada je raspolagao s takvim igračima da su Marko Rog i Marko Pjaca ušli tek u drugom dijelu utakmice!
Da Kek nije izvadio napadače (Gavranović, Matei) i zatvorio utakmicu s defenzivnim igračima (Močinić, Vešović), Rijeka bi vrlo izvjesno izgubila utakmicu i šansu postati prvak, ovako je razlika nakon 32. kola ostala dva boda.
Dinamo je nakon toga pobijedio sve četiri utakmice i postao prvak, Rijeka je na kraju zaostala osam bodova (85/77).
Keku je bilo jasno da Rijeka nije imala dovoljno kvalitete da bi se mogla otvoreno nadigravati protiv Dinama, ali nije izgubio ključnu utakmicu u sezoni.
Matjaž Kek iduće sezone osvojio je dvostruku krunu i postao najuspješniji trener u klupskoj povijesti.
U tome je razlika između rođenih pobjednika kojima zvižde i gubitnika kojima plješću!
