Sandro Ugrina nedavno je potpisao za Split. Riječki napadač usred sezone raskinuo je ugovor s Cibalijom i preselio na more, što ne bi bilo toliko zanimljivo da financijska situacija u obama klubovima nije toliko zabrinjavajuća da se spominju stečajevi. Ova su kluba dioničarska društva, posluju po zakonima o trgovačkim društvima...
- U Vinkovcima sam životario, nisam dobivao novac, a klub mi nije plaćao ni stan, tako da sam se par puta našao u bezizlaznoj situaciji. U Split sam prešao zato što mi tu žive baka Ljubica i djed Ivan, to je bio primarni razlog. U Vinkovcima sam svakodnevno vodio bitku za egzistenciju, a u Splitu mi je ipak lakše, kod bake i djeda barem ne moram plaćati stan, režije i hranu. Zvao me Marijo Jurić iz Sindikata, raspitivao se za stanje u Cibaliji i upozorio me da je slično stanje i u Splitu... A što ću, nije da sam baš imao previše izbora. Vjerovao sam na riječ treneru Lokici, dali su mi u klubu 5.000 kuna da se snađem, potpisao sam na godinu dana uz mogućnost produženja i zasad sam zadovoljan. Ovdje se barem ne brinem da će me gazda izbaciti iz stana zbog neplaćanja, objasnio je Ugrina razloge transfera za 24sata.
- Dugujem državi za porez, a dug se gomila jer ga nemam odakle platiti. Nije da ne želim, nego nemam jer mi Cibalia duguje, a svaki dan mi idu i kamate. To je, po meni, najveći apsurd. Država od mene traži porez za plaću koju mi klub nije isplatio, a taj klub normalno je dobio licencu za natjecanje. Ako i dobijem novac, pola će pojesti kamate, a ako Cibalija ode u stečaj, ne znam što ću. Ne smijem niti pomisliti na to... Osim šest mjeseci u Gorici, gotovo da nikad nisam igrao u sredini koja nije imala financijskih problema. Većina igrača koje poznajem svakodnevno se bore za golu egzistenciju. Lako je onima koji mjesečno primaju 30.000 kuna ili eura, oni lako mogu prebroditi par mjeseci kanjenja plaća. A što ćemo mi koji igramo za par tisuća kuna, pita se Ugrina.
Ugrina je prošao riječku školu nogometa, igrao je za Grobničan, Inter, Goricu, Novigrad i Cibaliju.
