Nenad Bjelica ni danas ne zna konkretno objasniti zbog čega je morao otići iz Dinama:
- Nemam odgovor zbog čega se to dogodilo, ne vidim razlog. Ništa nije upućivalo da se to može dogoditi. Meni je nepoznanica zašto je Dinamo donio odluku na ovaj način, ultimativno, kad smo u 22 mjeseca sve situacije i odluke rješavali zajednički. Tretirali su me kao drugog čovjeka iza gospodina Barišića, to su riječi Zorana Mamića, a onda drugog čovjeka kluba ne pitaš ništa o tome. Ne razumijem zašto nisu to sa mnom komunicirali. I koja je bila namjera. Ja sam 22 mjeseca davao sve od sebe za Dinamo, ponašao sam se racionalno, o svemu se dogovarao s njima, imao sjajan odnos sa svima, s momčadi, članovima stožera i ljudima u klubu nisam imao nijedan konflikt. Jesam li kome postao teret zbog uspjeha, to doista ne znam, kaže Bjelica za Sportske novosti.
Bivšem treneru Dinama još nije jasno da se njegov status promijenio već jesenas kada je završila europska sezona, a posebice kada je počela pandemija koronavorusa.
Zdravko Mamić sve je Bjelici objasnio na svom Facebooku, gdje još uvijek piše: Štedi se kad se ima, a ne kada se nema!
Bjelica je imao atronomsku plaću za hrvatske pojmove, godišnje je zarađivao 1,2 mil. eura neto.
Usporedbe radi, Ivan Jurić doveo je Veronu na prag europskog plasmana u Seriji A za otprilike dvostruko manju plaću.
Onoga trenutka kada je odbio smanjiti plaću, Bjelica je postao bivši.
O Mamićevoj poslovnoj etici može se raspravljati u nedogled, nema rasprava oko toga da umješno vodi jedini hrvatski klub koji je postao financijski samoodrživ.
