Scena je bila gotovo identična kao ove srijede: Dinamo je favorit, na izmaku 90. minute rezultat je 2:2, a onda u sudačkoj nadoknadi, koja se u to vrijeme mjerila u sekundama, a ne minutama, maksimirski junak Mišo Etlinger zatresao je mrežu za Dinamovu pobjedu s 3:2! Okršaj, doduše, nije bio na maksimirskom travnjaku, već na onom u tadašnjem Titogradu, današnjoj Podgorici, suparnik nije bio bugarski Ludogorec već crnogorska Budućnost, nije bio srpanj već kolovoz, ali prije - 66 godina!
Riječ je o premijernoj sezoni u ligi bivše SFRJ. U prvom kolu, dakle u svojem prvom prvenstvenom nastupu u SFRJ maksimirski je klub gostovao kod Budućnosti i pobijedio s 3:2. Ili… Igrači su barem mislili da su pobijedili. Baš kao što su Crnogorci bili pokunjeni misleći da su izgubili. Dakako, i sudac je otišao na počinak vjerujući da je rezultat 3-2. „Plavi“ su slavlje priredili u vlaku kojim su se vozili iz Titograda prema Zagrebu, uz pjesmu slavili junaka Etlingera. Prethodna su dva pogotka postigli Cimermančić i Golob… No, upravo negdje po izlasku iz vlaka, dočekala ih je vijest da su - uzalud slavili pobjedu.
Tadašnje je vodstvo Nogometnog saveza Jugoslavije naknadno ustanovilo da je sučev sat bio - neispravan?! Administrativci iz Saveza hitro su promijenili službeno izvješće i prepravili rezultat iz 2:3 u 2:2. Jednostavno su prebrisali Etlingerov pogodak uz službeno objašnjenje da ga je Dinamov igrač zabio u „neregularnom vremenu“. Već u sljedećem kolu maksimirska je družina razmontirala Crvenu zvezdu u Beogradu s 1-0 pogotkom Reissa, a nedugo kasnije pomela i sarajevski Željezničar s 9:1. Dakako, Bugari su ove srijede svojim prenemaganjem i bjesomučnim valjanjem po travnjaku ukrali barem dvadesetak minuta „regularnog vremena“, takvih se scena valjda nisu dosjetili ni Talijani kao rodonačelnici takvog simuliranja. Stoga je i odluka o sedam minuta sudačke nadoknade posve shvatljiva…
U svakom slučaju, „plavi“ su na kraju sezone 1947. bili doprvaci s pet bodova manje od Partizana. Tada je, dakako, vrijedio sustav koji je pobjedu honorirao s dva remi, kao i danas, s jednim bodom. Dinamov je napadač Franjo Mara Wölfl bio prvi strijelac prvenstva sa 28 postignutih pogodaka u samo 24 (!) odigrane utakmice. Štoviše, Dinamo je u toj sezoni postigao 81 pogodak što je bio najefikasniji učinak unutar jedne sezone u bivšoj SFRJ sve dok rekord nije srušila Crvena zvezda u zadnjoj sezoni, 1990/'91. postigavši 88 golova. Razlika je što je Zvezda odigrala 34 utakmice, dok je Dinamo 1946/'47. igrao samo 26. Kako god, „plavi“ su već sljedeće godine, 1948., osvojili naslov prvaka.
