Na Gripama će se u ponedjeljak (20.30 sati) prikazati film o Toniju Kukoču.
Film 'The Magical Seven - Toni Kukoč' autora Sabahudina Topalbećirevića premijerno je prikazan u Sarajevu protekle srijede, a sada će ga imati priliku vidjeti i splitska publika. Kapacitet dvorane za ovu priliku je 1000 mjesta.
- Ne znam što se sve pripremilo, ja obično saznam zadnji. Do premijere u Sarajevu nisam pogledao film. Baho je tri ili četiri puta bio u Americi, razgovarao je s ljudima. Bio je u Zagrebu, Beogradu, Podgorici... Nadam se da će vam se film svidjeti. Traje sat i 40 minuta, da sam osvojio manje stvari bio bi kraći. Drago mi je što će ovo biti na moj rođendan, u mom gradu, našem gradu. Krivo mi je što moj otac nije živ. Njemu bi bilo najdraže da može ovo vidit, rekao je Kukoč, a zatim ispričao kako je došlo do ideje za film.
- Prije pet godina smo i ja Baho počeli pričati o tome. Pitao me što mislim o filmu. Rekao sam da ne smatram sebe bitnim za to. Napravili smo intervju koji je izazvao velike reakcije. Zahvalan sam Bahi i njegovoj familiji, Sportklub koji je najveći sponzor. Prije šest-sedam mjeseci je krenula cijela priča.
Koja je bila vaša reakcija nakon što ste pogledali film?
- Najviše me zanimalo što će suigrači reći o meni kakva sam osoba. Za igrački dio mi nije bitno. Puno mi je važnije kakav sam utisak ostavio na ljude kao osoba. Film je o meni pa mi je teško biti objektivan. Sve sam znao, ima nekih tužnih stvari. Prvi put kada sam otišao iz kuće sam na putovanje. Živio sam 100 metara od dvorane Gripe. To je bio moj svakidašnji put. Brojao sam, to je 200 koraka. Imam slabu točku kada uđem u ovu dvoranu. Drago mi je zbog moje djece, matere, familije što se film realizirao.
Bili ste dirnuti nakon premijere u Sarajevu. Kako danas gledate na to?
- Ne vjerujem da su se emocije slegle. Još uvijek dobijam upite kako se može vidjeti film. Najemotivnija dio filma je odmah na početku gdje se spominje moj otac. Kada se to snimalo moj otac je partija četiri dana nakon toga. Mater će doć sutra to gledati, nju ne može nitko spasiti od plakanja i suza. Jučer je mojoj majci bio rođendan, danas su četiri mjeseca od smrti mog oca, a sutra je meni rođendan. Simbolika je tu. Od 2006. kada sam se ostavio košarke prošlo je vremena. Živio sam mirno, a sada je malo šušura. Bit će drago Marinu i Steli. Šteta što nisu ovdje da vide film.
Kakav je vaš odnos s Michaelom Jordanom?
- Moje relacije s njim su uvijek bile odlične. On više ne živi u Chicagu. Vidimo se kada dođem na Floridu, u njegov golf klub. Tada možemo u miru popričati o svemu.
Kako uspoređujete današnju košarku u odnosu na vaše doba?
- Teško je uspoređivati današnja vremena. Naš jedini dodir s NBA igračima su bile četiri kazete. Sad svi koji dolaze u NBA znaju sve o svakome. Drukčija su vremena. Kada sam ja išao u Ameriku, vidjela su me trojica ljudi. Jerry Krause, Ivica Dukan i možda Phil Jackson. Kada je Dončić dolazio u Dallas gledale su se sve njegove utakmice od 15. godine. Mislim da je danas prijem igrača u NBA koji nisu iz Amerike puno bolji.
Postoji li za vas najdraži koš u karijeri?
- Ima utakmica iz Munchena. Bilo je gusto, a šut je skakao po tabli i vratila se u koš. Ima iz Zaragoze. Iz svih utakmica ima jedan poen, ali tih utakmica je bilo jako puno da ne mogu reći.
