Rally Poreč 2017.: Sezona tradicionalna završava utrkom koja se ne propušta

 Još koji dan i još jedna automobilistička sezona bit će pospremljena u arhive.

 Uobičajeno, već godinama, zaključit će se, barem ona bodovna i službena, prvenstvena, u Poreču, istarskoj perjanici hrvatskog turizma, gradu sporta, sredini, koja gotovo dva desetljeća u svoje programske sadržaje uvrštava ovu automobilističku manifestaciju.
 
 Riječ je naravno o Rallyu Poreč 2017. koji će ove godine steći pravo glasa, 18. po redu, biti punoljetan.
 
Grad Poreč je domaćin i glavni pokrovitelj, a organizaciju potpisuje domicilni Autoklub Poreč Motorsport, dok je nekadašnji višegodišnji organizator, bratski AK Skok racing iz Brtonigle, sada „samo“ suorganizator.

Prvih dana studenog, točnije 3. i 4., Porečom i Istrom će, samo mjesec dana nakon Croatia rallya, ponovo juriti brojni rally asovi Hrvatske, ali uobičajeno, kad je ova manifestracija u pitanju i posade zemalja okruženja. Jer, i dalje vrijedi ona – Poreč se ne propušta! Iz raznih razloga.
                      
Ima već godina i godina, kad sam bio nešto mlađi, a i neposredno uključen u organizaciju, da sam napisao slijedeće rečenice koje, ma kako se organizator mijenjao, i dalje koristi u Rally vodiču.

To je dokaz da su istinski vjerodostojne, da su činjenične. Pa nije zgorega ponoviti ih, uz poneku dopunu kada je o pobjednicima riječ.

„Rally Poreč“ posljedica je svojevrsne upornosti  entuzijasta predvođenih  veteranom hrvatskog auto sporta Edijem Milokanovićem, čemu je, donedavno, bio  dokaz i popis Organizacijskog odbora kojeg vodi, ali uz nekolicinu spomenutih stoji da isti čine „ … i svi zaljubljenici u auto sport iz Poreča i okolice“. Tome je upravo tako. Kako je počelo?

Godine 1999. „1. Inas Favorit porečki rally“ organizirao je zagrebački Autoklub „Delta“, godinu kasnije  prvi puta isti taj rally vezuje se uz realizaciju „23. rallya Saturnus – Poreč-Kopar“ i u zajedničkoj organizaciji Slovenaca i „Delte“ čime je Poreč bio ujedno bodovan i za europsko prvenstvo sa startom u Poreču. Svim brzincima u Istri, a ciljem u Kopru.

Do danas neponovljiva  dobrosusjedska suradnja na ovim prostorima. Vozilo se i Slovenijom i Istrom, a Savudrijska vala iliti Piranski zaljev nije bio predmet sporta. Naprotiv!

Godine 2001. „3. Porečki rally“ organizira Autoklub „Rijeka“ u suradnji s tada „fantomskim“ porečkim AK „Favorit“  koji  nije nikada zaživio u pravom smislu. Bio je mogućim razlogom da slijedeće godine rallya u Poreču nije bilo.

 I  na scenu stupa Edi i „Skok racing“. Godine 2003. godine otpočinje serija koja traje do danas, rally prerasta u značajnu manifestaciju  čiji je prosjek sudionika 55-60 iz godine u godinu.
 
 I isti se zadržao sve do danas. No, upornost se isplatila.

 Prve tri godine pobjednička posada bili su Slovenci Darko Peljhan i Miran Kacin u „VW Golfu IV Kit Car“, a osam pobjeda do sada ostvario je i najbolji hrvatski relijaš ovog i prošlog  desetljeća Zagrepčanin Juraj Šebalj i Toni Klinc, dvaput u „Subaru Imprezi WRX STi“ (2004. i 2006.), te preostale u „Mitsubishi Lanceru EVO IX“ (2009. i 2011., potom niz od 2013. do 2016.godine).

 Osam puta s desne strane mu je „popovao“ trofejni Toni Klinc, da bi prošle 2016.godine  suvozač mu bio mladi Karlo Golub. U međuvremenu pobjednici Poreča bile su i posade: 2003. Niko Pulić – Bruno Šantić (Peugeot 206 Kit Car), 2005. Andrej Jereb – Miran Kacin (Subaru Impreza Sti SC), 2007. Siniša Crnojević – Martina Maretić, 2008. Daniel Šaškin – Damir Bruner i 2010. Janos Szilagyi – Agnes Takacs, te 2012.
 
 Slovenci Rajko Žakelj i Blaž Selon, svi  u Mitsubishi Lanceru EVO IX, čime je ova marka i tip vozila nanizala deset posljednjih trijumfa.

Porečki rally doživljavao je s godinama niz koncepcijskih novosti. „Baza“ organizatora, start i cilj rallya, te  završna podjela priznanja vraćena je više puta u centar Poreča, na nekadašnje jedino i glavno, žargonski kazano, „staro“ Gradsko parkiralište.

Ovogodišnja „priča iz Poreča“ začet će se u Sportoj dvorani Žatika (verifikacija i tehnički prijam), nastaviti Shakedownom, a potom prvim bodovnim brzincem u obličnjem Taru.

 Večer je zagarantirana za spektakl pod svjetlima na Gradskom parkiralištu. Vozi se dva puta, a onda slijedi odmor.
 
 Sutradan, u subotu brzinci (9) sele na područje zapadne Istre, uglavnom na dijelove dionica koje su već mnogo puta bile poprištem relijaša, naravno uvijek uz poneku promjenu.  

 Sadašnji „papiri“ (jer nepisana je tradicija da se do dana natjecanja promijeni barem jedan metar itinerera) da se vozi 277,34 km itinerera od čega na 12 brzinskih ispita – Tar, Poreč (2),Tinjan (3), Kanfanar (2), Mugeba (2) i Žbandaj (2), otpada 90,79 km.

 Porečki rally uvijek je bio pitanje prestiža, inozemnim je vozačima nastup u Poreču uglavnom ležernost poslije zaključene sezone u svojim zemljama, posebno uvijek brojnim slovenskim posadama, dok je domaćim posadama važan svaki bod, svaka pozicija.
 
 Ove se izgleda ipak nešto promijenilo.
 
 Poznat je ukupni pobjednik hrvatskog prvenstva, dosta je čista situacija i u većini klasa, tako da bi vožnje mogle biti onako – za dušu. A možda i nakon deset godina pobjedničkim autom ne bude više „Mitsubishi“.
 
Vrijedi zaključiti s još ponekom rečenicom iz mojih davnih uradaka:

Porečki rally postao je institucija.

 Voljen i zavoljen među vozačima, usprkos ponekad ponekoj primjedbi, obožavan među onim stalnim nomadima što pohode brzince širom Hrvatske, ali i slučajne namjernike, rally je sastavni dio turističkog proizvoda posezone Poreča.
 
 I na kraju - rallyja u Poreču, ovog i ovakvog, bit će sve dok ga pripremaju i o njemu brinu neprikosnoveni entuzijasti i – svi prijatelji oktanskih sportova Istre.

A sad je, za koji dan,  još i – punoljetan!

Čestitamo!