Vera Begić Blečić nešto više od dva mjeseca obnaša dužnost pročelnice Odjela gradske uprave za sport i tehničku kulturu. Iako je kao bivša vrhunska atletičarka i olimpijka cijeli život provela u sustavu sporta, nova dužnost otvara nove perspektive na problematiku gradskog sporta:
- Teško je govoriti koliko sam zadovoljna zatečenim stanjem, ima puno prostora za unaprijeđenje cijelog sustava. Bila sam upoznata sa puno toga što se događa u sportu, probleme sam detektirala kao članica Odbora za sport i tehničku kulturu, bila sam član Izvršnog odbora Riječkog sportskog saveza (RSS)... Zadovoljna sam s ovime što napravili u prva dva mjeseca i suradnjom sa Rijeka sportom i RSS-om. Dobro smo se posložili, radimo pokrenuli smo određene projekte, a neke smo i realizirali kao što je gradska sporta škola RI MOVE.
Sportska ambulanta
- Projekt sportske ambulante bio je stao, ne znam zašto, neću ulaziti u razloge. Sada smo ga ponovo pokrenuli, nadam se da ćemo kraja ove, najkasnije početkom iduće godine otvoriti sportsku ambulantu. Time ćemo najviše pridonijeti zaštiti djece. Dogovorom županijske zajednice sportova i RSS-a prioritet su postala djeca između 10 i 18 godina. Naravno da će biti obuhvaćeni i seniori, ali je važno da postoji sustav praćenja djece od početka bavljenja sportom do završetka karijere. Razmišljali smo da ćemo multidiscipliniranim pristupom uključiti i druge profesije, da ćemo ustanoviti sportsko-medicinski centar u kojemu će raditi liječnici, nutricionisti, psiholozi... Kompletan sustav kakav ne postoji u široj regiji. S tim sam se problemima suočavala kao vrhunski sportaš, znam da su treneri često osuđeni sami određivati dodatke prehrani pa se može dogoditi svašta. Zaštita djece je najvažnija, kaže Begićka.
O kakvom je projektu riječ?
- To je pilot projekt koji smo pokrenuli u četiri osnovne škole, od 1. do 4. razreda za djecu koja pohađaju produženi boravak. Osnovna intencija je pomoć roditeljima od kojih smo dobili dobre povratne informacije, znamo da danas roditelji često rade po cijele dane, jako im malo vremena ostane za kvalitetno druženje sa svojom djecom. Roditelji su oduševljeni. Krenuli smo s tri bazična sporta, atletikom, judom i gimnastikom s namjerom uključivanja drugih sportova. S klubovima surađujemo utoliko koliko djecu educiraju treneri iz klubova. Projekt je besplatan, pronašli smo sredstva za pokrivanje troškova rada trenera. Djeca će se se sustavno pratiti dok prolaze bazične sportove, otvara se jako puno mogućnosti. Pokušat ćemo stvoriti bazu sportaša na koju dolazi nadgradnju, pa ćemo od 4. do 6. razreda pojačavati gimnastiku, od 6. do 8. razreda akcent će biti na atletici, od 8. razreda pa nadalje djeca će se upućivati u određene sporove i na taj bismo način zaokružili priču. Danas je jako teško doći do kvalitetne baze, na ovaj način napravili bismo dobar posao u tom smislu.
Planirate donijeti strategiju razvoja gradskog sporta prije nego što država donese nacionalnu strategiju uz napomenu da je županija već odredila strategiju?
- Kada smo počeli raditi na strategiji razvoja sporta u Gradu Rijeci, nešto se počelo raditi na nacionalnoj razini u Središnjem uredu za sport na čelu s Janicom Kostelić. Odradili su jednu tribinu. Dogovorila sam sastanak s Janicom, pa ćemo vidjeti. Mi na lokalnoj razini možemo doći do određenog nivoa, ali kasnije nas koči nacionalna strategija, odnosno loše zakonodavstvo. Gradska strategija mora biti usklađena sa županijskom strategijom, pa smo u odbor uključili članove županijske skupštine. Tu strategiju trebali bismo završiti do kraja godine. Mora postojati strateški dokument na temelju kojega ćemo usmjeravati sredstva, od velikog značaja je da osluškujemo potrebe građana. Naravno da ćemo pokušavati ravnomjerno ulagati u sport, ali se prije donošenja odluka treba čuti glas građanstva, koje ima pravo reći kako želi razvijati sport u Gradu Rijeci. Prema mojem mišljenju najviše treba ulagati u bazu, što se naslanja na projekt RI MOVE.
Ogledalo ekonomske moći svake lokalne samouprave su vrhunski loptački sportovi. Prije dvije godine većina riječkih klubova, tzv. nositelja kvalitete, bili su u vrhu nacionalnih natjecanja. Iako je proračun ostao isti, zatekli ste tegobno financijsko stanje u većini istih klubova. Kako im pomoći?
Sara Kolak je svjetsko čudo
- Nemam više nikakvu formalnu vezu s klubom. A Sara Kolak je jedinstvena pojava na riječkom nebu. Otvoreno kažem da je ona svjetsko čudo. Sjećam se da sam gostovala na HTV-u prije Olimpijskih igara, spomenula sam Saru Kolak, pitali su me tko je to... Rekla sam u kameru da će ući u finale i da ćemo za nju još puno toga čuti. Kada su se ugasile kamere, rekla sam da će osvojiti medalju. Nisu mi vjerovali, samo su mi rekli da će me svakako zvati u emisiju ako osvoji medalju. Tako je bilo! Bila sam direktorica kluba, kada je Sara došla iz Varaždina, sjećam se da smo na rate plaćali odštetu... Trenirala je s riječkim trenerima, nisu se našli, što je individualnom sportu jako važno. Našli smo trenera u Celju, Andrej Hajnšek i ona odmah su kliknuli. Sara je biser koji moramo čuvati, važno je da ona stalno naglašava da je Riječanka, naglašava Begićka.
- Teško ako na nacionalnoj razini ne postoje smjernice. Nemamo podršku države, ni zakonodavni okvir. Kakvu podršku? Primjerice, da postoje određene porezne olakšice ako se ulaže u sport. Takva rješenja na postoje, sve se svodi na poznanstva i entuzijazam pojedinaca. Stanje koje sam zatekla što se tiče vrhunskog profesionalnog sporta nije specifično samo za naš grad, tendenija je općenito loša. Svi klubovi u državi u velikim su financijskim problemima. Jedino što možemo jest da pronađemo sredstva za gašenje požara, na tome radimo. Pokušavamo pronaći sredstva da pokrijemo barem dio troškova klubova od gradskog značaja, ali teško mi je govoriti o vrhunskom sportu ako nemamo nacionalnu koncepciju.
Kako grad namjerava pomoći? Očito će trebati donijeti političku odluku?
- Možemo pronaći određena sredstva iz proračuna. Mislim da ćemo postići politički konsenzus oko toga, vjerujem da je u interesu građana da spasimo najznačajnije klubove. Žalosno je ako gradski vijećnici to ne vide, na njima je najveća odgovornost.
Prema kojemu kriteriju namjeravate dijeliti sredstva?
- Postoje kriteriji RSS-a prema kojemu se mogu odrediti sredstva.
Većini riječkih klubova, prije svih Kvarneru, ŽRK Zamet i MRK Zamet, treba hitna financijska pomoć što znači da je problem financiranja sustavni. Ljudima koji rade u klubovima nitko ne može zavidjeti?
- Nemojte ni meni zavidjeti, ha, ha... To je ono što sam rekla prije. Iz javnog proračuna ne smije se financirati profesionalni sport, odnosno seniorski sport. Jedino smijemo ulagati u mlade. Postavljam pitanje na koji će način jedan košarkaški klub zatvoriti financijsku konstrukciju za prvu ligu? Na to pitanje mora odgovoriti država!
Autotrolej
- Evo jedne pogodnosti za sportaše u gradu. S Autotrolejom smo postignuli sporazum prema kojemu će sve naše sportske udruga imati popuste za prijevoz na određnim gradskim linijama. To je bio veliki izdatak sportašima, govori Begićka.
U istoj državi HNK Rijeka rijetki je pozitivan primjer privatnog ulaganja?
- U zadnje vrijeme češće sam bila na utakmicama, inače sam cijeli život na Kantridi provela uz nogometaše Rijeke, koji su mi bili prvi susjedi. Fenomenalno je bilo na zadnjim utakmicama, atmosfera je bila sjajna. Cijela uprava Rijeke odradila je vrhunski posao, čestitam im na tituli prvaka. U Gradu Rijeci uvijek su imali podršku, znamo što se dogodilo u pretvorbi kluba, grad stoji iza kluba, u konačnici suvlasnik je kluba. Grad pomaže u izgradnji stadiona na Rujevici, pomogao je u ishodovanju dozvola za gradnju stadiona na Kantridi. Moram pohvaliti Armadu, na koju nisam uvijek bila ponosa. Poslala sam im čestitku, imamo navijačku skupinu koja je postala avangarda i koja može biti pozitivan primjer drugim navijačkim skupinama u državi.
HNK Rijeka godišnje troši iznos bezmalo jednak iznosu od deset posto gradskog proračuna?
- Nogomet je posebna kategorija, ne samo u Rijeci. Usporedite davanja u Gradu Zagrebu i proračun Dinama. Grad Rijeka godišnje izdvaja oko 100 milijuna kuna za sport svake godine od čega 10 milijuna ide u javne potrebe. Pa izračunajte koliko se izdvojilo u zadnjih desetak godina. Uvijek se vraćam na istu priču, moramo biti realni i odrediti što su prioriteti i koja su zakonska ograničenja.
