'Suho doba' božićno-novogodišnjih praznika najbolje je za svođenje računa na koncu poslovne godine jednog sportskog kluba. Ambicijom, stabilnošću, a ponajviše prikazanom igrom debelo su u 'plusu' godinu završile rukometašice Zameta. Kao malo koji sportski kolektiv u Rijeci, ŽRK Zamet posluje zdravo i smisleno bez upliva značajnije količine novca sa strane. Ekipa igra odlično, što potvrđuje prvo mjesto na ljestvici i titula jesenskog prvaka u elitnom društvu hrvatskog rukometa.
Kalendarski gledano, godina na izmaku nije bila nimalo statična. Prvu gornju amplitudu Zamet je dosegao u veljači, da bi nakon gotovo sigurne pozicije za Ligu za prvaka počeo padati. Klupu je tada držao Željko Čagalj, a na parketu ordinirale igračice kojih danas u zametskoj dvorani više nema. Uz promašenu sezonu i sedmo mjesto u borbi za plasman, najveća je blamaža bila ispadanje u četvrtzavršnici Kupa od Podravke Lino, nominalno druge momčadi trofejne Podravka Vegete.
Upravo u tu, prvu Podravku otišle su Dina Havić i Tina Gavranić, središnja osovina koja je na parketu znala i mogla činiti razliku. Njih dvije dobro su se uklopile u euro-momčad u Koprivnici, ali Zamet je išao nekim drugim putem. Uz dvojac otišlih u Koprivnicu, put Zeline je krenula Ivana Vuković. Dodatno, u klubu u odnosu na prošlu sezonu više nisu niti Dina Brčić, kapetanica te momčadi i Nikolina Račić, njeno vratarsko rješenje. Ekipa je to koja je trebala učiniti iskorak, no više od ostvarenog - nije išlo.
Krojenje novog Zameta započelo je u trenutku kada je bilo jasno da ekipa Željka Čaglja neće ostvariti zacrtano, proći u Ligu za prvaka. Bilo je jasno da će glava trenera prva biti na panju, ali prije njegovog odlaska isti je autoritativno iz prve momčadi krenuo tjerati igračice. Igrala se liga za plasman, podnatjecanje koje ne služi ničemu, no bila je to samo priprema za uragan koji će uslijediti.
Na klupu je sjela Adrijana Prosenjak. Pomnijim pratiteljima rukometa itekako dobro znano ime trebalo je u klub unijeti stabilnost na parketu, psihološku ravnotežu koja je nedostajala njenom prethodniku. Krenula se slagati i ekipa za velike uspjehe, klapa pred kojom padaju i nominalno jače ekipe.
Dva pojačanja pokazala su se kao dobitak na lutriji, i to u likovima Nikoline Strukar i Selene Milošević. I dok se prva nakon godine u Osijeku vratila u svoje 'jato', druga je došavši iz Umaga potvrdila svoju klasu. Statistički gledano, Zamet tako u svojim redovima danas ima najbolju vratarku lige (Strukar) i najbolju razigravačicu (Milošević). Angažirane su i mlade snage, prvenstveno kako bi popunile mjesta na krilnim pozicijama (Jerčinović, Gvoić, Jelenović, Paurević), što u kombinaciji s već etabliranim imenima (Toto, Mičijević, Bunić...) čini sinergiju mladosti i kvalitete.
Svoj forte Zamećanke su dosegle u rujnu krenuvši s izvrsnih 5-0. Nije ih uspio uzdrmati poraz u Zelini, već je samo otkrio određene nedostatke, dok je drugi poraz, onaj kod kuće protiv Samobora više djelo trećih elemenata (suci) nego neuspjeha Riječanki. Najvažnije je da su prave kada treba, da svojim zajedništvom mogu biti primjer bilo kojem sportskom klubu i da radom mogu postići velike stvari.
Ne treba stoga sumnjati da će godina koja dolazi biti prožeta crveno-plavom bojom. Možda će se Armadin raspored morati promijeniti, pa će uz utakmice Rijeke i Kvarnera momci na proljeće doći podržati i Zamećanke u borbi za top-pozicije....
