Kada je Josipa Jerčinović pogodila za 10-9, za prvo vodstvo rukometašica Zameta u povijesti Lige za prvaka, utakmica je krenula na stranu domaćih igračica. Ali, kada je Stefani Stakorić propustila realizirati svoj šesti sedmerac, krenulo je u suptornom smjeru. Bili su to ključni momenti ogleda prvoga kola Lige za prvaka u kojem su Zamećanke ipak ustuknule pred Lokomotivom, objektivno - favoritom za naslov državnih prvakinja.
Iako to nisu od davne 2004. godine, Lokosice ove sezone pokazuju mnogo više od Podravke, koja se nakon pojave ekonomske krize morala riješiti stranih igračica i krenuti afirmirati vlastiti pogon. Lokomotiva je s druge strane rukometna konstanta. Gomila reprezentativki uspješno se rotira s onima koje u svakom trenutku mogu uskočiti čineći time neophodnu širinu za svaku rukometnu ekipu. Za usporedbu, Zamećankama uzmite vanjsku liniju Mičijević - Milošević - Stakorić, oduzeli ste im petnaest golova na kontu!
Mičijević: Žao mi je što nismo slavili
Nakon utakmice nerado su Zamećanke stajale pred mikrofon. Odbijale su to učiniti mnoge igračice, no Ćamila Mičijević izrekla je nekoliko rečenica koje oslikavaju sve.
- Teško je nakon ovakve utakmice bilo što reći. Imali smo svoje prilike, žao mi je jer nije drugačije završilo, a mogli smo i bolje proći. Jako mi je drago zbog svih cura, igramo sve bolje, a ova će nas utakmica dodatno motivirati za obveze koje slijede, kaže Mičijević
Unatoč kadrovskim manjcima za ogled s Lokomotivom, Zamećanke su utakmicu imale u svojim rukama nakon što su dvaput vodile s tri pogotka prednosti. Promašena dva sedmerca (Stakorić, Bukvić), nekoliko lopti bačenih u bunar (Gugić, Masnić) i stvari su vrlo jasne. .
Tko zna što bi bilo da je Ćamila Mičijević ostala u igri do kraja, da se deset minuta prije kraja nije dogodilo njeno treće isključenje. Mičijevićka je uz Miloševićku definitivno, ne podcjenjujući ostale igračice, najveća Zametova vrijednost, kako igračka tako i karakterno.
Ne zna se što je s Milom Toto. Kapetanica potencijalno šampionske momčadi nije u igri provela niti sekunde, iako je kroz sezonu znala odigrati vrlo dobre obrambene role. Toto u napadu odavno nije ona stara, kao ni Gugićka koja se u dvije riječke sezone još uvijek traži. Te su dvije igračice reprezentativnog kalibra, no nešto očigledno još uvijek nije na mjestu. U igru je u posljednjim minutama ušla i Iva Tabar s konačno zaliječenim ramenom, nakon dugog izbivanja. Pokazala je dio svog tehničkog arsenala lijepim proigravanjima za crtu, na kojoj dvojac Bunić - Bukvić nije imao previše prostora za dokazivanje.
Kad utakmicu igra samo vanjska linija, teško je očekivati uspjeh. Primjerice, Kristina Plahinek je od Selene Milošević prvi put na lijevom krilu uposlena osam minuta prije kraja utakmice, dok se talent i klasa Josipe Jerčinović na drugoj strani nisu imali prilike vidjeti osim kod pogotka za prvo Zametovo vodstvo. Ipak, koliko god Mičijevićka i Miloševićka bile precizne izvana, a Stakorićka sa sedam metara, za pobjedu protiv Lokomotive potreban je ujednačeno kvalitetan nastup svih Zametovih igračica.
Gošće su završnicu odigrale rutinirano. Bašićka i Kožnjak dokazale su zašto na njih kontinuirano računa izbornik reprezentacije Canjuga. Nanjušivši krv prešle su u vodstvo na polovici nastavka i održavale ga do kraja. Njihov trener Smajlagić veči je dio utakmice proveo mirno sjedeći na klupi, dok je na kraju ekspresno odjurio u svlačionicu i time izbjegao pitanja novinara na koja je i kao trener muškog Zameta lani nerado odgovarao.
Jedno je sigurno, a to je da su Zamećanke pokazale ogroman napredak u odnosu na prijateljski ogled s Lokomotivom prije nekoliko tjedana. Može im se u svibnju uzvratiti u Zagrebu, nisu nepobjedive, no valja se ponajprije koncentirati na Sesvete, koje za desetak dana stižu na Zamet.
