Bio je bolan ovotjedni poraz rukometašica Zameta. Nakon iščekivanja povratka na parket u službenoj utakmici dogodio se poraz u derbiju dvadesetog kola. Baš onda kada su bodovi trebali kao voda žednom usred pustinje, dogodio se podbačaj. Prvo kolektivni, a onda i taktički, nakon svega i psihološki.
Jer kad se s minusa od sedam pogodaka uspijete vratiti na onaj od samog jednog gola, a ne uspijete preokrenuti, onda se zapravo dogodilo to da niste napravili ništa. A htjeli ste. Djeluje demotivirajuće, neke su domaće igračice s terena izašle u suzama. Htjele su. Možda su samo izgorjele od želje.
Prije no što trenerica Prosenjak preuzme riječ, treba pojasniti teksturu taktičkog poraza. Zamet se tražio kroz cijelo prvo poluvrijeme, ali i prvu trećinu nastavka u kojoj je Lokomotiva otišla na spomenutih sedam (10:17) pogodaka plusa. Vrhunac strukturalnih pogrešaka u igri bio je upravo taj sedamnaesti Lokomotivin gol kada je gostujući rezervni pivot (Kragić) ostao sam i nečuvan, a vratarka Zameta kao i u velikom broju navrata ostavljena na vjetrometini.
(Prečeste) rotacije Adrijane Prosenjak dovele su njenu ekipu do kolektivnog bunila kada je trebalo loviti rezultat. Da se sve zajedno stiglo ustaliti prije 41. minute utakmica bi u velikoj vjerojatnosti ostala pospremljena u rubriku 'pobjede' pa bi se pisalo o još jednom velebnom Zametovom preokretu. Ovako, preostaje pročitati treneričin 'urbi et orbi' nakon još jednog poraza.
- Mislim da smo utakmicu izgubili u prvom poluvremenu, točnije onoga trenutka kada smo krenuli s jako lošom realizacijom. Ne bih svu krivnju u tom dijelu utakmice svaljivala na obranu koja, iako nije bila toliko loša, jest bila preplitka u nekim situacijama. Realizacija nas je koštala bodova. Ista se situacija dogodila na samom kraju utakmice. Zadnji smo napad morali završiti šutom, a ne dodavanjem na suprotnu stranu. Glede obrane nismo mogli funkcionirati u 5-1 varijanti budući da Plahinekova nije imala svoj dan. Jednostavno, nismo imali konkretan napad. Ono što smo i mogli odigrati završavalo je obranama Marine Razum. Kasno smo se sjetili krenuti igrati, rekla je Adrijana Prosenjak.
Spominjali smo rotacije, po kojima nas je Prosenjak podsjećala na izdanja otprije dvije sezone, iz vremena kada je tek stigla u klub. Budući da na svim pozicijama ima po dvije igračice, uvijek joj je teško pronaći pravu šestorku.
Nekad na desnom vanjskom iskoči Dejana Milosavljević, nekada Anamarija Gugić, a slična se paralela dade povući i na ostalim točkama terena. Jedinu alternaciju nije imala na desnom krilu gdje je šezdeset minuta morala odigrati Nataša Miočinović. Novinarsko pitanje, odnosno svojevrsni 'šlagvort' bio je da je Prosenjak zapravo tražila postavu kroz šezdeset minuta.
- Rotirali smo jer tako radimo na treningu. Igramo tako jer imam dojam da na taj način držimo ritam utakmice. Mislim da sam pogriješila, jer sam trebala Laru Židek nešto dulje držati na sredini, Ćamila se probudila tek u nastavku, kad je krenula koristiti tu svoju visinu na njihovu 6-0 obranu. Tabarova nije dolazila do izražaja prodorima, Gugićka nije bila na onakvoj šuterskoj formi kakvu ima u posljednje vrijeme i onda sam mijenjala. Nisam našla postavu, nismo radili višak na krila u potrebnoj mjeri, otvorili smo utakmicu s nekoliko promašaja pa se nismo niti našli, a niti odvojili u nekakvom vodstvu, rekla je Prosenjak.
Dojam s tribina bio je suprotan glede Ive Tabar, izravne sudionice u pet od osam Zametovih pogodaka u prvom poluvremenu. Jednog je zabila, a četiri je puta asistirala, i što je još važnije - na četiri različite pozicije.
Jednom Bunićki na crtu, po jednom na oba krila, te jednom iznudivši sedmerac upravo iz prodora. Nje primjerice nije bilo u igri u rasponu od 30. do 40. minute kada su golovi Zameta dolazili na kapaljku, upravo zbog neuigranosti koncepta s Larom Židek koja osim jednog pogotka nije dala puno 'štofa' za popunjavanje bilježnica skautova europskih klubova u čije će ruke doći snimka utakmice.
Ovako ili onako, piše se četvrti poraz u dvadeset kola. Brojčano - nije loše. Ali, za šampionske aspiracije, brojka je to koja označava previše posrtaja, i to u odsudnim utakmicama. Podravka je na sedam bodova prednosti, što znači da u preostalih pet kola do ogleda posljednje dionice na Zametu mora doživjeti tri poraza kako bi se u zadnjem kolu opet odlučivalo o prvaku.
Ovog je vikenda Umag bio blizu, ali se utakmica igrala i u drugom poluvremenu, a ne samo u prvom nakon kojeg je domaći sastav vodio.
Zamet prvak? Zvuči i izgleda nestvarno...
