Kaže stara poslovica da za sve jednom mora postojati prvi put. Kroničari riječkog rukometa ne pamte pobjedu Zamećanki protiv Podravke, ultimativnog sinonima za uspješnost u nacionalnim okvirima ženskog fragmenta toga sporta. Podravka je ove subote na Zametu podignula dvadeset i drugi pehar namijenjen pobjednicama prvenstva Hrvatske u dvadeset i petoj sezoni otkako postoji moderna, mlada i neovisna hrvatska država. Međutim, prvi put se dogodilo da ju je Zamet uspio svladati.
Bez jednog poznatog lica
Lani je u dresu Zameta bila prva violina, ove je godine u riječkoj dvorani nije bilo u sportskoj opremi. Selena Milošević u Splitu je na jednom prvenstvenom susretu ozlijedila kolateralne ligamente koljena, zbog čega je propustila subotnji dvoboj sa Zametom. Postoje tek male naznake da bi (na svoju odgovornost!) mogla zaigrati u Umagu na završnici Kupa, ali za to su izgledi vrlo mali.
- Odigrali smo konačno svi, od prve do zadnje igračice na parketu jednu pravu utakmicu. Ne bih zaista nikog izdvajala jer su sve moje cure dale ono što treba dati da bi se uzelo bodove Podravci. Bili smo odlučni, željeli smo tu pobjedu zbog nas samih, htjeli smo se uvjeriti da možemo doći do tog uspjeha, kaže trenerica Adrijana Prosenjak.
Riječke rukometašice lani su u zadnjem kolu igrale u Koprivnici, a uoči te utakmice koja se odvila prije točno godinu dana na ljestvici je između te dvije ekipe bio bod razmaka. Dakle, da je orkestar Adrijane Prosenjak toga dana bio uštiman na način kao ovoga vikenda, tada bi titula stigla u Rijeku. To bi značilo da bi Zamećanke jučerašnjom pobjedom obranile naslov...
Ne vrijedi žaliti, treba slaviti i ovu pobjedu koja Zametu ne donosi ništa više od završnog četvrtog mjesta. Donosi mu i dosad nikad ubrizganu količinu samopouzdanja uoči završnog turnira hrvatskog Kupa u Umagu. Zamet bi na krilima ovotjedne pobjede protiv Podravke mogao udariti temelje neke nove lijepe priče koja bi u Umagu mogla biti napisana sljedeće subote.
- Mi ćemo se nastaviti pripremati u ovom ritmu, sve će biti kao i do sada po načelu da se pobjednička strategija ne mijenja. Naravno da još uvijek nije sigurno niti do da ćemo mi biti u finalu, a rekla bih da su šanse Podravke i Lokomotive u drugom polufinalu podjednake. Što se nas tiče, mi ne razmišljamo o njima dok se ne oglasi sirena u ogledu sa Zelinom u kojem ne bismo smjeli imati problema, dodaje trenerica Zamećanki.
Subotnju predstavu Zamećanki došao je vidjeti zabrinjavajuće mali broj ljudi. Packa je to koja dugoročno mora ostaviti traga, a standardne fraze o lijepom danu, suboti koja je bila ugodna za šetnju uz more, utakmici nogometaša Rijeke u Osijeku ne drže vodu. Ova subota bila je praznik dvorane na Zametu, igrali su košarkaši i rukometaši, samo je publika izostala.
- Nešto se popunilo u drugom poluvremenu kada su ljudi već počeli dolaziti na mušku utakmicu, ali posjetu mogu ocijeniti lošom, što nam sigurno nije bio motiv više. Na koncu, dijelio se i taj pehar za naslov prvakinja pa je to sve skupa izgledalo poput privatne zabave. Povrh svega, ni lani u zadnjem kolu kad smo se tukli do 56. minute u Koprivnici nije bilo TV-prijenosa, kao ni ove subote pa ženski rukomet u Hrvatskoj u kontinuitetu ostaje bez svojih reklamnih utakmica. Troboj Zameta, Podravke i Lokomotive daje mu na značenju, to nije prepoznato, kaže Prosenjak.
Negativnosti na stranu, Zamećanke za subotnju izvedbu zaslužuju naklon do zemlje. Rijetko su Podravci pobjednički šampanjci začinjeni barem malom količinom osjećaja sjete. Ovog vikenda slavlje je bilo djelomično pokvareno, a sljedećeg bi konfeti mogli padati po nekim drugim licima.
