Poštovani gospodine Vranić,
dana 02. 08. 2018. godine, na Vašem cijenjenom portalu objavljen je tekst koji ste Vi potpisali sa naslovom: „Pitajte nekoga zašto mladi igrači ne žele igrati u Zametu?!“. To je u stvari kratki intervju Darka Dunata, trenera u MRK Kozala, koji je do 2016. godine bio predsjednik Rukometnog saveza Primorsko-goranske županije u dva mandata, a koji je još uvijek i član Upravnog odbora HRS-a.
Budući je tekst naslovljen kako je naslovljen, te dotični gospodin u inače kratkom intervjuu od samo četiri pitanja, uspijeva, iako to nije bila tema, čak jedanaest puta uglavnom u negativnom kontekstu spomenuti RK Zamet, te tekst opetovano obiluje samohvalom baziranom na potpuno krivim postavkama i zaključcima, dozvolite da sam bio pozvan da kao predsjednik RK Zamet i dugogodišnji rukometni djelatnik na njega ovim putem reagiram. Nadam se da će reagiranje biti u cijelosti objavljeno. Da bi se razumio cijeli kontekst, potrebno je malo i proširiti temu.
Riječka škola rukometa
Riječki (muški) rukomet kojeg čine klubovi RK Zamet, MRK Kozala, RK Pećine, RK Trsat, a ranije i RK Kvarner, na razini mlađih dobnih kategorija, od početnika – „škole rukometa“ do prelaska u seniorski uzrast, dugi niz godina, uglavnom vrlo kvalitetno rade sa mlađim dobnim skupinama, te na razini Hrvatske redovno sudjeluju u svim kategorijama na Završnicama prvenstva Hrvatske, gdje se ostvaruju i značajni uspjesi. Zadnja izrazito uspješna generacija, je generacija RK Zamet 2000/01 godište, koji su u više navrata bili prvaci ili među prve tri ekipe Hrvatske u svojoj generaciji. To je danas ta generacija Verona Načinovića, Patrika Martinovića, Frana Lučina, Matije Starčevića, kadetskih reprezentativaca Hrvatske, koji su iznijeli na svojim leđima već i prošlu seniorsku sezonu, a bit će nositelji Zameta i u sljedećoj sezoni. Nije samo RK Zamet imao pojedine vrlo uspješne generacije, nego su to imali i drugi riječki klubovi, pa i Kozala svojevremeno, kadeti 1998/99 bili su prvaci Hrvatske (predvođeni Tinom Lučinom i Halilom Jaganjcem, inače igračima koji nisu ponikli na Kozali, kao i dobar dio ostatka te ekipe). Za riječki rukomet izrazito je bitno da postoji široka baza (više klubova) koji sustavno i kvalitetno rade sa djecom, kako bi u izlazu prema seniorima bilo dovoljno igrača koji će prema svojim kvalitetama puniti seniorske ekipe od Premijer lige (Zamet), preko 1. HRL (Kozala, nekad i Pećine i Kvarner), do 2. HRL (Trsat, Pećine). Od 90-tih godina do danas dugačka je lista imena igrača koji su plodovi riječke škole rukometa, koji su prerasli Zamet i Rijeku i koji su širom Europe igrali ili još uvijek igraju značajne role, a veliki broj njih su osvajači olimpijskih odličja, kao i odličja sa Europskih i Svjetskih prvenstava, te nacionalni prvaci sa raznim klubovima u kojima su igrali. Svi su oni plodovi riječke škole rukometa. To su i tri današnja hrvatska reprezentativca, Stevanović, Kozina i Gojun, koji su više sezona proveli u Zametu, iako su inicijalno rukomet počeli igrati u drugim klubovima.
Škola rukometa MRK Kozala
Opetovano se pišu hvalospjevi o „Školi rukometa MRK Kozala“ i cijelom nizu danas uspješnih rukometaša koji su kao potekli u Kozali i koji su kao plod dobrog rada škole rukometa MRK Kozala. O tome je svojevremeno već reagirao Tomislav Kruljac na ovom portalu:
http://www.sportcom.hr/lokalni-sport/rukomet/tomislav-kruljac-reagiranje-antonio-vozila-osam-godina-igrao-u-rk-u-pecine
Želim pohvaliti svaki vrijedan rad u interesu riječkog rukometa i ne želim nikome oduzeti niti trunke zasluga za vrijedan rad, pogotovo ne vrijednim entuzijastima iz MRK Kozala koji u izrazito teškim materijalnim okolnostima po pitanju financiranja sporta u Rijeci uspijevaju već niz godina održavati prvoligaški status svoje seniorske ekipe, štoviše, igrati u 1. HRL vrlo zapaženu rolu. U tom smislu, bez sumnje, u SENIORSKOJ ekipi Kozale radi se vrlo kvalitetno. Međutim, druga strana medalje i činjenica, koju se ne da sakriti nikakvim pričama, je da jedan duži niz godina, škola rukometa MRK Kozala u stvari NE POSTOJI!!! U protekloj sezoni konkretno, Kozala se natjecala samo u jednoj od četiri lige državne razine u mlađim dobnim skupinama, bez značajnog uspjeha. U 1. HKRL (kadeti 2000/01) natječu se Zamet i Trsat, Zamet je bio na Završnici PH i osvojio 3. mjesto. Kozale nema nigdje. U 1. HMKRL (mlađi kadeti 2002/03) natječu se Zamet, Trsat i Kozala, Zamet i Trsat su se plasirale na Završnicu PH i osvojile 11. i 12. mjesto. U 1. HRLDA (dječaci 2004/05) natječu se Zamet, Trsat i Pećine. Na Završnicu PH plasirao se Trsat i osvojio 5. mjesto. Kozale nema nigdje. U 1. HRLDB (dječaci 2006/08) natječu se Zamet, Trsat i Pećine. Na Završnicu PH plasirali su se Trsat i Pećine u konačnici Trsat je osvojio 5. mjesto. Kozale nema nigdje.
Jedina generacija koju Kozala u mlađim kategorijama ima i za koju najavljuju „boom“ u predstojećoj sezoni, ona kadeta 2002/03, sastavljena je uglavnom od igrača Zameta, Viškova, Omišlja, itd. uključujući i trenera koji je ponikao u Zametu. Svakako pozdravljamo takvo okupljanje i svaki dobar rad sa mlađim kategorijama.
Ovakvo stanje nije od jučer, nego traje već više godina. Tako da je činjenica da Kozala sa mladima uopće sustavno ne radi, za razliku od Zameta i drugih riječkih klubova. Ponovit ću, škola rukometa MRK Kozala ne postoji (iznimka je bila generacija 1998 koja je bila selekcija igrača iz više klubova), pa posljedično tome ne može imati niti sustavne rezultate, niti plodove kojima se kao svojima može hvaliti. Kvalitetne igrače uglavnom stvaraju neki drugi klubovi, a Kozala uglavnom te plodove rada drugih iskoristi godinu-dvije, udari pečat „Made in Kozala“ i šalje dalje… to je model rada (i preživljavanja) MRK Kozala.
Kao što već rekoh, nikome ne želim uzeti zaslugu i svima želim odati priznanje upravo po stvarnoj zasluzi. Dakle, kako sam već gore izložio, ne može se pričati o nikakvom sustavnom radu Kozale sa igračima mlađih kategorija i „Školi rukometa MRK Kozala“, već se gotovo isključivo radi o dolasku u Kozalu već formiranih mladih igrača iz drugih klubova, uključujući iz Zameta, u prvu ekipu Kozale koja se natječe u 1. HRL. To su igrači koji su igrački prerasli 2. HRL ili još nisu za Premijer ligu i za njihov optimalni razvoj je upravo optimalna 1. HRL i tu Kozala radi dobar i stručan posao, to se mora priznati. Međutim, pripisivati sebi zaslugu za „stvaranje igrača“ koji realno u Kozali provedu sezonu ili dvije zato što je za njihov razvoj upravo optimalan rang 1. HRL, je neutemeljena samopromocija i hvalisanje. Po istom obrascu igrači tipa Lovro Jotić ili Josip Jurić-Grgić su plodovi rada škole rukometa RK Zamet? Po čemu je Luka Mrakovčić plod škole rukometa Kozale? Dečko je rukomet naučio igrati u Pećinama, sa kojima je bio prvak Hrvatske, kao najbolji igrač generacije prešao u Kozalu, u Kozali bio sezonu i pol, prešao u Zamet, odigrao nekoliko sezona Premijer lige i otišao u Metalurg, pa kasnije u PPD Zagreb. Kristijan Bećiri je bio samo jednu sezonu na posudbi u Kozali iz Crikvenice. O rukometnom putu Antonia Vozile već je pisao Tomislav Kruljac. Tin Lučin je šest godina igrao u Zametu, prije nego je otišao u Kozalu, gdje je odigrao samo sezonu i pol, vratio se u Zamet, odigrao odličnu sezonu u Premijer ligi i tri EHF kola, te iz Zameta otišao u PPD Zagreb, itd.
Stvarni problemi hrvatskog rukometa
Ova rasprava ipak može otvoriti neka prava pitanja, a to su pitanja kojima bi se Darko Dunato kao dugogodišnji i još uvijek aktualni član Upravnog odbora HRS-a trebao puno sustavnije i konstruktivnije baviti. Naime, od ulaska Hrvatske u EU 01. 07. 2013. godine i ukidanjem barijera na tržištu rada, hrvatski rukomet izložen je velikom pritisku i intenzivnom odljevu igrača u inozemstvo, praktički što god vrijedi u hrvatskom rukometu ima neku inozemnu ponudu u svom „Inbox-u“. To nije specifičnost RK Zameta, to je stvarnost svih klubova u Hrvatskoj, dobna granica se spušta već na juniorski i kadetski uzrast. Hrvatski klubovi uz iznimku PPD Zagreba i Nexea tim ponudama financijski ne mogu konkurirati. Prosječna dob seniorskih ekipa se zadnjih godina drastično snižava u kompletnoj Premijer ligi, a u HRS-u čijeg je Upravnog odbora i Darko Dunato član, crvena lampica se ne pali. Srećom, upravo zbog dobre „vlastite proizvodnje“, ali i vrijednog rada drugih riječkih klubova, Zamet na vlastitom podmlatku opstaje kao standardan premijerligaš, tako da priče o tome da mladi igrači ne žele igrati u Zametu su potpuno deplasirane i neistinite.
Pitanje dvojnih registracija
Jedno od rješenja je i pitanje ponovnog uvođenja dvojnih registracija. Instituta koji je nekada postojao i u tom vremenu su upravo i nastale trofejne generacije hrvatskog rukometa, upravo zato jer su u svojim ključnim trenucima rukometnog razvoja imali mogućnost za optimalni razvoj, na taj način da istovremeno treniraju i budu u rosteru premijerligaškog kluba, gdje naporno rade i polako skupljaju iskustvo i minutažu u Premijer liga, a istovremeno igraju i imaju punu minutažu u ekipi koja se natječe u 1. HRL. Na taj način mnogim se igračima koji su na prijelazu iz kadeta u seniore nažalost karijera ne razvija optimalnom putanjom ili čak prestaju sa rukometom. Ne postojanjem dvojnih registracija čijem se ponovnom uvođenu protivi HRS, gdje sjedi i Darko Dunato, a što je u suprotnosti sa službenim stavom RS PGŽ, podupire se situacija da kadet koji nije u trenutku izlaska iz kadetskog godišta u situaciji da odmah dobije značajniju minutažu u Premijer ligi, odlučuje za prijelaz u klub niže razine (1. HRL – Kozala), koji ga pak ne može ugovorom vezati za više godina i on nakon godine ili dvije odlazi u inozemstvo i to je kao veliki uspjeh Kozale. To je upravo suprotno, put u propast hrvatskog rukometa.
RK Zamet
Bez obzira na razmišljanja pojedinaca koju u svezi Zameta imaju i vlastitih nerealiziranih ambicija, pa u tom kontekstu i negativistički pristup, zbog svih naših navijača, želim reći da će Zamet, bez obzira na odlaske nekoliko igrača i u predstojećoj sezoni ponovno igrati značajnu ulogu u Premijer ligi, oslanjajući se prije svega na plodove rada vlastite škole rukometa.
S poštovanjem,
Vedran Devčić, predsjednik RK Zamet
