Predsjednik MRK-a Zamet Vedran Devčić otprilike godinu i pol dana slovi kao neformalni predvodnik skupine riječkih klubova nositelja kvalitete u loptačkim sportovima.
U srpnju 2017. godine predstavici klubova prvi put su se oglasili javnim apelom za spas klubova koji sve više ovise o gradskom proračunu.
Nedavno su se predstavnici klubova sastali s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom:
- Riječki ekipni loptački sportovi i klubovi nositelji kvalitete u košarci, rukometu, odbojci i vaterpolu odumiru! To se događa ponajviše zbog nedostatnog financiranja iz proračuna Grad Rijeke i gotovo nikakvog financiranja iz proračuna Primorsko-goranske županije. Prije svega treba reći sljedeće: klubovi ne traže apsolutno ništa što unazad desetak godina već nisu imali, niti išta više nego što klubovi istog ranga imaju u drugim gradovima u Hrvatskoj. Pri tome se ni na koji način ne trebamo i ne želimo uspoređivati sa Zagrebom, niti u ovom slučaju pričamo o nogometu koji je priča za sebe. Valja reći i da proračunska sredstva u slučaju Rukometnog kluba Zamet čine samo oko 25 posto ukupnog prihoda, tako da se ne može reći da tražimo da se klubovi financiraju isključivo iz proračuna, kaže Devčić.
Možete li konkretnije pojasniti zahtjeve?
- Novci iz gradskog proračuna odvaja se za klubova sa stavke Javne potrebe u sportu – Treninzi i natjecanje sportaša. Vrlo slikovito, ta stavka je dugi niz godina iznosila red veličina 10 milijuna kuna! Godine 2009. čak 12.650.000 kuna! Od tada do 2017. godine taj iznos je svake godine bio sve manji, najniži je bio 2017. godine, kada je iznosio 7.446.000 kn. To je ispod granice preživljavanja klubova u najvišem nacionalnom rangu natjecanja. Ne treba govoriti koliko su troškovi u tom razdoblju išli gore. Zato smo se prvi puta u srpnju 2017. okupili i rekli: Pomozite nam ili gasimo klubove!. Neki klubovi su čak razmišljali da se ne prijave za natjecanje u najvišem rangu u sezoni 2017/18. Naš apel je ozbiljno shvaćen te je proračun za 2018. godinu iznosio 8.000.000 kuna plus dodatnih 1.500.000 kuna za nositelje kvalitete čime smo se dignuli iznad granice preživljavanja. Godinu i pol dana nismo se javljali s novim apelima! Nadali smo se da je time preokrenut trend rezanja proračunskih sredstava klubovima i da ćemo se polako vraćati na iznose od prije desetak godina. Dodatan je problem stvarna realizacija donesenih proračuna, te dinamika, odnosno kašnjenja u doznakama tih sredstava što dodatno komplicira složenu situaciju, ali ne bih sada toliko širio temu.
Što vas je točno potaknulo da se opet oglasite?
- Novi moment je nastao kada smo saznali za prijedlog proračuna za 2019. godinu, koji je predviđao ponovno smanjenje, govorilo se o smanjenju od oko 500.000 kuna. Zatražili smo hitan sastanak kod gradonačelnika Obersnela, bilo je to 22. studenog 2018. godine. Sastanak smo tek sredinom siječnja 2019. godine, nakon skoro dva mjeseca. Naravno, gradski proračun sa smanjenim iznosom za nositelje kvalitete u sportu već je bio donesen.
Kako je protekao zadnji sastanak?
- Na momente vrlo burno. Gradonačelnik vrlo dobro poznaje situaciju u sportu, sam je bio član uprava nekih klubova, kada je te klubove trebalo održati na životu. Tada je to bilo bitno, jer su se gradili sportski objekti. Jasno nam je rečeno da su sada prioriteti drugačiji, da je to pitanje politike i ako to želimo mijenjati, neka se kandidiramo na izborima. Ne sjećam se da su prema građanima na izborima ili nakon njih komunicirane poruke da će izgradnja kapitalnih sportskih objekata ili projekt EPK 2020 značiti nedostatno financiranje klubova kroz javne potrebe u sportu, te posljedično njihovo gašenje. Ako je to politička odluka, onda neka je netko formalno donese! Neka jasno objave građanima da Grad Rijeka, drugi ili treći najveći grad u Hrvatskoj, sjajan po svemu, nema uvjeta da ima klubove u najvišem nacionalnom rangu natjecanja u loptačkim sportovima. Ispada da Rijeka ne može građanima priuštiti rukometni klub kakav imaju Umag, Poreč, Labin, Vinkovci ili Našice…
Gradonačelnik je obećao pomoći?
- Sastanak je završen obećanjem gradonačelnika da će u ovoj godini ipak naći dodatnih miljuna kuna za sport, odnosno za nositelje kvalitete u loptačkim sportovima, kako se klubovi ne bi gasili. Nadamo se da će to tako i biti.
Kakva je situacija sa sponzorima?
- Činjenica je da je gospodarstvo Grada Rijeke drugo ili treće u Hrvatskoj, ta činjenica je istaknuta i u Strategiji sporta Grada Rijeke. Dakle, bez obzira kakva je situacija u gospodarstvu o čemu bih puno mogao govoriti, ali ne u ovoj rubrici, nema opravdanja da i takvo riječko gospodarstvo ne podupire sport kroz oblik društveno odgovornog poslovanja. Barem na razini gospodarstva u ostalim gradovima s kojima se Rijeka voli uspoređivati.
Zašto u Rijeci nije tako?
- Ponovo je problem u politici. Gradu je prioritet sponzorsko financiranje raznih gradskih manifestacija od Riječkog karnevala na dalje, to gospodarstvenici prepoznaju i ograničeni fondovi odlaze u tu namjenu. Isto je i sa velikim hrvatskom kompanijama. Posebna priča je projekt EPK 2020 koji u svojem financijskom planu ima predviđene značajne iznose financiranja od sponzora. Za tu svrhu je čak osnovan "Poslovni klub PartneRI", koji čine riječki gospodarstvenici sa namjerom sponzorskog financiranja programa EPK 2020. Ostavljam vam da sami procijenite koliko onda može ostati sportu i klubovima.
Što se promijenilo u strukturi proračuna vašega kluba od razdoblja kada ste igrali u Kupu EHF?
- Apsolutno ništa. Od zadnjih pet poslovnih godina, sve smo završili s većim prihodima od rashoda. Samo smo tu godinu završili sa 297.000 kuna minusa, što je iznos koji smo potrošili za Kup EHF-a, cca 100.000 kuna za svako kolo!
Direktor Kvarnera 2010 Marko Šamanić u osvrtu na sastanak kod gradonačelnika kaže da nigdje ne piše da Zamet mora ostati premijerligaš?
- Marko Šamanić je bio sjajan igrač i jedan od onih hrabrih ljudi koji na volonterskoj bazi već dugi niz godina ulažu svoje ime i prezime, svoje slobodno i neslobodno vrijeme, svoje i vrijeme svoje obitelji, živce i svoj privatni novac i reputaciju da bi priča loptačkog sporta u Rijeci u najvišem nacionalnom rangu natjecanja opstala. Nažalost, Kvarner 2010 i Marko Šamanić tu su bitku izgubili, pa u tom svjetlu treba promatrati njegove izjave. Prije toga bitku je izgubila i riječka ženska košarka. Pitanje je tko je sljedeći? To nije sportski stav, to su izjave čovjeka koji je dignuo ruke od svega i koji je sretan što je Grad Rijeka bez obzira na gubitak premijerligaškog ranga zadržao isti nivo financiranja KK-a Kvarner 2010.
Ostavka predsjednika Riječkog sportskog saveza Samira Baraća ne može se promatrati izvan konteksta problema financiranja?
- Zadnjih pet godina, koliko vodim RK Zamet, često sam sa Samirom razgovarao o problematici sporta u Rijeci i Hrvatskoj. Ovo sam pročitao iz medija, nismo se još čuli, a ako je istina, bit će to veliki gubitak za riječki sport. S druge strane, takva odluka me ni malo ne bi čudila, jer Riječki sportski savez nije krivac za ovo stanje budući da ovisi o sredstvima koja stižu iz proračuna Grada Rijeke i koja samo distribuira klubovima.
