Bilo je svega prije početka ovosezonskog izdanja Premijer lige rukometaša u Rijeci. Burno ljeto u kojem su mnogi igrači pokupili kofere uslijed prazne klupske blagajne obilovalo je previranjima u svim strukturama MRK-a Zamet.
Najtrofejniji riječki sportaš, osvajač dva olimpijska zlata, svjetski prvak, sve je to Valter Matošević. Upravo on danas u duetu sa Marinom Miškovićem piše novu stranicu klupske povijesti, onu po kojoj tinta nešto slabije ostavlja tragove. Situacija u klubu je i dalje teška, no rukometaši igraju kao u transu. Četvrto mjesto na polusezoni rezultat je samo rada, discipline i marljivosti mahom golobradih mladića. Matošević je stoga i više no zadovoljan ostvarenim na 'pola puta'.
- Ovo je polusezona iz snova, ako se zna da smo jedva krenuli u prvenstvo ove sezone. S pripremama smo krenuli tek 22. kolovoza, bilo je trenutaka kada nismo imali niti lopte u dvorani a bili smo na tjedan dana od otvaranja Premijer lige u Varaždinu. Momci su na parketu svojom željom, dokazivanjem i radom pokazali da su s pravom u Zametu. Opovrgnuli smo svojim igrama očekivanja kako ćemo se oprostiti od Premijer lige, zaista sam jako zadovoljan, kaže Matošević.
Situacija u igračkom planu puno je drukčija nego što se to moglo dočarati. Strahuje trener Zameta da neki igrači ne napuste klub, a ne krije da bi za iste moglo biti ponuda.
- Druga je polusezona, kao i veljača u kojoj ona počinje još uvijek daleko, tako da o našim ambicijama za nastavak prvenstva ne bih još govorio. Volio bih kada bi nam se priključio još pokoji igrač iz regije, a postoji mogućnost da nam neki klubovi 'otmu' naše dragulje. Igrači su pokazali da znaju, da mogu, a to sigurno nije promaknulo očima konkurenata.
Tri poraza (Karlovac, Varaždin, Umag) na prijelazu iz studenog u prrosinac ipak nisu ostavila dublje tragove u momčadi Zameta. Izborena je pobjeda na teškom gostovanuju u Đakovu kojom su se Zamećani oprostili od prvog dijela sezone.
- U sve te tri utakmice bili smou igri, ali smo ih nažalost izgubili. Najviše mi je žao Umaga, tu je bilo svega, i krivih sudačkih odluka i naših krivih reakcija, ali što je - tu je. Moramo gledati u budućnost i njoj se okrenuti, zaključuje Valter Matošević.