Rukometaši Zameta još uvijek nisu počeli pripreme za novu sezonu! Igrači ne žele početi trenirati prije nego što klupski čelnici ne podmire tekuća dugovanja, ukupni dug prema igračima iznosi pet plaća. Dok čelnici pokušavaju pronaći način kojim bi sponzorski novac (INA) stavili u opticaj, svi gube. Igrači koji namjeravaju ostati u Zametu najviše gube budući da ne treniraju! Od igrača koji slabo igra, na tržištu manje vrijedi jedino igrač koji ne igra.
Klupski dug je omča oko vrata sadašnje uprave iako u klupskim papirima ima svega i svačega, pa i nepodmirenih obveza starijih od nekih igrača. Načelno postoje dva načina na koje se (pre)zadužene udruge sportaša rješavaju dugova. Prvi se način oslanja na standardni poslovni obrazac, sve počinje i završava dogovorom s vjerovnicima među kojima su i igrači.
U ovom trenutku ukupni Zametov dug nije toliki da se dugoročno ne bi mogao vratiti kada bi se dio kreditnih zaduženja pretvorio u sponzorstva, kada bi neka javna poduzeća svoja potraživanja preoblikovala u društveno-političkom kolopletu, kada bi rigidni vjerovnici pristali na dugoročnu otplatu duga u ratama, itd. Uz malo dobre volje vjerovnika, dug bi se mogao svesti na milijun, milijun i pol kuna što je iznos koji dugoročno ne bi smio ugroziti opstojnost kluba
Najvažnije je da istodobno klupski pogon funkcionira u optimalnim natjecateljskim uvjetima. U konkretnom slučaju Zamet može bitno smanjiti troškove momčadi, promijeniti sportsku politiku, zatomiti ambicije i ostati premijerligaš. Veći rang natjecanja podrazumijeva veće troškove, ali i veći priliv sredstava.
Drugi način na koje se udruge sportaša rješavaju dugova je stečaj! Radikalna mjera znači gašenje jedne i osnivanje druge udruge građana, što je relativno jednostavna procedura. Problem je što u slučaju stečaja prema pravilima Hrvatskog rukometnog saveza (HRS) nova udruga sportaša počinje natjecanje od najniže lige. Iako je Hrvatski nogometni savez (HNS) malo smekšao stav prema stečajevima, u nogometnoj i rukometnoj organizaciji vrijede ista pravila.
Na zadnjem sastanku Upravni odbor HRS-a nije prihvatio mogućnost da Varteks i Čakovec zamjene mjesta u ligama i time prelome dugove, kao što nije pristao ozakoniti otpis dugova bez posljedica po zadužene klubove. Budući da odbojkaški (HOS) i košarkaški (HKS) savezi stečaj klubova drugačije tumače u natjecateljskim pravilnicima, HRS je zatražio i dobio mišljenje Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO).
Mišljenje HOO-a je nedvosmisleno: ni jedna udruga građana (čitaj: klub) ne može otići u stečaj bez natjecateljskih konzekvenci. To znači da vjerovnici ne mogu naplatiti potraživanja samo od klubova koji više ne postoje, a svaki novi klub mora početi natjecanje od najniže lige.
U nekim drugim sportovima postoji dosta primjera da su klubovi formalno pokrenuli stečaj, otpisali dugove kao da ne postoje, promijenili ime i nastavili natjecanje u istom natjecateljskom razredu. Takvih primjera ima i u nogometu!
