HRS je objavio sljedeći izvještaj:
Veliki dan hrvatskog rukometa, uz susret Hrvatske i Češke te dodjelu priznanja osvajačima 16 medalja s velikih natjecanja, svoje finale imao je u oproštaju od trojice velikana koji su s finalom Svjetskog prvenstva 2025. godine u Oslu odlučili završiti svoju karijeru u nacionalnoj reprezentaciji. Riječ je naravno o Ivanu Pešiću, Igoru Karačiću i kapetanu Domagoju Duvnjaku (pogledajte OVDJE)
Svatko od njih dobio je svoje minute, jedinstvenu priliku da ih u špaliru isparate dojučerašnji suigrači i članovi Stručnog stožera.
Svatko od njih dobio je svoj mali film kao podsjetnik na jedinstvene karijere i naravno, posebne poklone Hrvatskog rukometnog saveza.
A njih su uručivali Ministar turizma i sporta Tonči Glavina kao izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, predsjednik Europske rukometne federacije Michael Wiederer, dopredsjednik EHF-a Predrag Bošković i predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Tomislav Grahovac.
Prvi je na pozornicu stupio Ivan Pešić. Arena je naravno bila na nogama. Uz kratko podsjećanje na neke sjajne obrane našega Peše, dodjelu zlatne plakete i posebnog dara HRS-a, senjskom junaku svirana je jedan od neslužbenih himni naših rukometaša „Poljubi zemlju“ Miše Kovača. Za sve one koji su propustili i slabije poznaju karijeru Ivana Pešića , evo kratkog životopisa i trofeja koje je osvojio.
Rođen: 17. ožujka 1989. u Rijeci
Klubovi: RK Zamet, RK Senj, MVM Veszprem, RK Zagreb, RK Branik Maribor, HC Meshkov Brest, TVB Stuttgart, od 2022. HBC Nantes
Trofeji: 1x prvak Mađarske (2009.), 1x pobjednik mađ. Kupa (2009.), 3x prvak Hrvatske (2010., 2011., 2012.), 3x pobjednik hrv. Kupa (2010., 2011., 2012.), 8x prvak Bjelorusije (2014., 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2020., 2021.), 7x pobjednik bjel. Kupa (2014., 2015., 2016., 2017., 2018., 2020., 2021.), 2x pobjednik fran. Kupa (2022., 2023.), 2x pobjednik francuskog Superkupa (2022., 2023.)
Dobitnik nagrade Dražen Petrović (2007.)
Reprezentacija: debitirao 28. 11. 2008., Graz, turnir, Hrvatska – Egipat, 86 nastupa/1 pogodak
Trofeji: 2006., U18 europsko zlato, 2007., U19 svjetsko srebro (Bahrein), 2009., svjetsko srebro (Hrvatska), 2013., mediteransko srebro (Mersin), 2025., svjetsko srebro (Hrv/Dan/Nor)
Igor Karačić bio je sljedeći. Vječiti nasmijani mladić kojemu je svaki nastup u dresu reprezentacije bio izuzetna čast i neizmjerna sreća, dugo je putovao do postolja na kojemu su ga čekali uglednici. I on je dakako uz kratki film dobio zlatnu plaketu, poseban poklon HRS-a, a ispratila ga je pjesma „Morka vila„ Daleke obale. Igorova karijera neobično je dugačka i plodonosna i vrijedi je se još jednom prisjetiti.
Rođen: 2. 11. 1988. u Mostaru
Klubovi: HMRK Zrinjski Mostar, RK Metković, RK Perutnina Pipo IPC, RK Bosna Sarajevo, RK Vardar Skoplje (Sj. Makedonija), od 2019. Industria Kielce (Poljska)
Trofeji: 1x prvak BiH (2011.), 6x prvak Sj. Makedonije (2013., 2015., 2016., 2017., 2018., 2019.), 5x pobjednik mak. Kupa (2014., 2015., 2016., 2017., 2018.), 2x pobjednik mak. Superkupa (2017., 2018.), 2x pobjednik Lige prvaka (2017., 2019.), 5x pobjednik SEHA lige (2014., 2017., 2018., 2019.), 4x prvak Poljske (2020., 2021., 2022., 2023.), 2x pobjednik poljskog Kupa (2021., 2022.) MVP Final4 Lige prvaka (2019.), najbolji srednji vanjski EP 2020., dva puta najbolji srednji vanjski SEHA lige, rukometaš Hrvatske 2019. godine
Reprezentacija: debitirao 2009. godine, odigrao 126 utakmica i postigao 306 pogotka
Trofeji: 2006., U18 europsko zlato (Estonija), 2007., U19 svjetsko srebro (Bahrein), 2013., mediteransko srebro (Mersin), 2016., europska bronca (Poljska), 2020., europsko srebro (Aus/Nor/Šve), 2025., svjetsko srebro (Hrv/Dan/Nor)
Kada je red stigao na kapetana Domagoja Duvnjaka Arena se tresla kao da ju je pogodio potres najveće moguće jačine. Malo je reći da su svi bili na nogama. Emocije su se mogle sjeći nožem. A široka slavonska duša s osmijehom je prošla pored svojih dojučerašnjih suigrača i trenera, sretna jer odlazi u trenutku kada je Hrvatska ponovno među osvajačima medalja i u čvrstim rukama izbornika i novog kapetana, ali zasigurno i sjetna jer je na ovaj način posljednji put istrčao u Arenu. Kapetan je uz zlatnu plaketu, poseban poklon HRS-a dobio i zastavu s kninske tvrđave. A to je uspjelo samo rijetkima. Suze je bilo teško zaustaviti. Osobito kada je zasvirala himna našeg svjetskog prvenstva “Ako ne znaš što je bilo“ Marka Perkovića Thompsona.
Jedinstvena je karijera Domagoja Duvnjaka i ne sumnjamo da će biti inspiracija za generacije i generacije onih koji dolaze, zato je se vrijedi prisjetiti.
Rođen: 1. lipnja 1988. u Đakovu, debitirao sa 16 godina
Klubovi: RK Đakovo, RK Zagreb, HSV Hamburg, od 2014. THW Kiel
Trofeji: 3x prvak Hrvatske (2007., 2008., 2009.), 3x pobjednik hrv. Kupa (2007., 2008., 2009.), 2x pobjednik Lige prvaka (HSV Hamburg 2011., THW Kiel 2020.), 5x prvak Bundeslige (2011. HSV Hamburg, 2015., 2020., 2021., 2023. THW Kiel), 4x pobjednik njem. Kupa (2010 HSV Hamburg, 2017., 2019., 2022. THW Kiel), 8x pobjednik njemačkog Superkupa (2009., 2010. HSV Hamburg, 2014., 2015., 2020., 2021., 2022., 2023. THW Kiel), 1x pobjednik EHF Kupa
Priznanja: 1x najbolji igrač svijeta u izboru IHF-a (2013.),1x najbolji igrač Bundeslige (2013.),1x MVP Bundeslige (2020.), 1x MVP Europskog prvenstva (2020.), 2x najbolji srednji vanjski Svjetskog prvenstva (2013., 2017.), 1x najbolji srednji vanjski EP (2014.), 1x najbolji sportaš Hrvatske (2020.), 6x najbolji rukometaš Hrvatske
Reprezentacija: debitirao 28. siječnja 2007 na SP-u protiv Španjolske (1 pogodak), upisao 276 nastupa (REKORD) i 821 pogodak (REKORD)
Trofeji: 2005., U19 svjetska bronca (Katar), 2006., U18 europsko zlato (Estonija), 2007., U19 svjetsko srebro (Bahrein), 2008., europsko srebro (Norveška), 2009., svjetsko srebro (Hrvatska), 2010., europsko srebro (Austrija), 2012., europska bronca (Srbija), olimpijska bronca (London), 2013., svjetsko srebro (Španjolska), 2016., europska bronca (Poljska), 2020. europsko srebro (Aus/Nor/Šve), 2025., svjetsko srebro (Hrv/Dan/Nor)