Već i manje upućeni poznavaoci rukometa u Rijeci i okolici znaju ili su barem čuli za rasadnik mladih igrača koji su proslavili rukometni klub Kozalu.
Još od generacije igrača rođenih 1988./89. na čelu sa Josipom Crnićem, Kozala je u svakoj generaciji „proizvodila“ i davala reprezentativce u kadetskim i juniorskim selekcijama.
Poslije spomenutog Crnića, nezaobilazna je generacija državnih kadetskih prvaka trenera Darka Dunata i reprezentativaca, svjetskih doprvaka, Vlade Matanovića, Marina Bunete, Kristijana Bećirija, Luke Mrakovčića.
Trenutno su dva igrača vođe kadetske reprezentacije sa parketa dvorane Dinko Lukarić, poznati u europskim i svjetskim razmjerima, mladići kojima je uspjeh zacrtan, Tin Lučin i Halil Jaganjac.
Spomenuta dvojica su zadnji izdanak škole Kozale kojom je dirigirao trener Alen Tomaš.
- Samo na spomen tog dvojca u reprezentaciji osjećam se počašćen. To je velika moralna nagrada, jer ti dečki su sada nositelji igre u reprezentaciji, a po svim pokazateljima ja osobno smatram da će oni vrlo brzo biti u A selekciji. Naizmjerno mi je drago da se to dešava, ali moram reći da rukometni klub Kozala, treneri i apsolutno svi koji su uključeni u razvoj igrača kao što su postali Jaganjac i Lučin dobivaju samo riječi pohvale i tapšanje po ramenu. Da smo kojim slučajem nogometni klub i da ovako proizvodimo mlade nogometaše, samo od jednog transfera klub bi živio par sezona, rekao je Tomaš.
Kozala ipak uživa rukometni renome na riječkom području, te se suradnja sa susjednim Zametom na obostrano zadovoljstvo ostvaruje u razmjeni igrača.
- Svakom igraču je cilj da zaigra u što je moguće višem rangu natjecanja. U tom smislu svim klubovima u Rijeci, a ne samo Kozali, bi trebala biti zadaća da gura igrače u viši rang. Međutim, nisu svi igrači za Premijer ligu, prvu ili drugu ligu. Predsjednici klubova bi trebali konačno jednom sjesti i dogovoriti načela po kojima bi sve to trebalo funkcionirati. Mislim da za postavljanje takvog načina rada nisu dobri treneri, jer svako gleda rezultate i svoje osobne interese, uspjeh, a zaboravljaju na igrače. Za primjer ću dati slučaj RK Crikvenice u ovoj sezoni, gdje je momčad ispala iz Prve lige, a vrlo lako se to moglo spriječiti dijalogom između klubova i razmjenom igrača, pomoći u određenom smislu, rekao je Tomaš.
Ni županijski rukometni savez prema Tomaševim riječima nije dovoljno uključen u procese:
- U zadnjih godinu dana, otkada je Kozala ostvarila jedan od najvećih kupskih uspjeha osvajanjem kadetskog državnog prvenstva i otkada je klub poslao u svijet dva vrhunska igrača, nitko se iz županijskog saveza nije pojavio u našoj dvorani. Imamo novog predsjednka saveza Mirzu Džombu, ali u zadnjih godinu dana nitko nas nije posjetio i popričao, pogledao kako radimo, što radimo i koje to igrače imamo. Ako govorimo o interesu riječkog rukometa, ne vidim nikakav pomak u odnosu sa savezom, izjavio je Tomaš.
Baza djece koja daje buduće reprezentativce mora se njegovati u klubovima.
- Osnovna stvar je uspjeh reprezentacije. Kako igra reprezentacija i koliko ona ima uspjeha, tako se širi baza djece. Nakon reprezentacije, u Rijeci baza jača ovisno o tome kako igra Zamet. Ove sezone Zamet je imao odlične euronastupe i moram reći da smo i mi kao klub to osjetili, jer je puno klinaca došlo trenirati rukomet, rekao je Tomaš.
Jedan od velikih problema u Rijeci su treneri.
- To je definitivno jedan od najvećih problema. Trenera sa iskustvom i sa potrebnim licencama u Rijeci nema. Ne vidim izlaz iz tog problema. Svaki trener ili onaj koji to želi postati mora se sam financirati. Novac uložen u školovanje trenera jako se teško vraća i tu postoje veliki problemi. U Kozali smo se odlučili da damo priliku dvojici naših starijih igrača koji bi se uključili u rad i nakon sezone samostalno počeli raditi s mlađim kategorijama, rekao je Tomaš.
U sljedećoj sezoni Kozala nastavlja natjecanje u Prvoj ligi, koja će sigurno biti jača nego ove sezone:
- Sljedeća sezona bit će teška, koliko znamo svi klubovi u ligi će se pojačati. Sigurno da će se i Kozala pojačati, ali naglašavam da će to biti mladi igrači do dvadest godina starosti, odnosno generacije 96. i 98. godište koji će biti nosioci igre. Slobodno ću reći da se ne bojim ostankai, a koliko će momčad biti uspješna ovisit će o samim tim igračima i njihovim drugim obavezama jer to nisu profesionalci. Sigurno da će Kozala nastaviti afirmirati mlade igrače, zaključio je Tomaš.
