Rukometna sezona, barem što se tiče prvoligaša Kozale, nalazi se u mirovanju.
Nakon 22 odigrane utakmice, učinak je po njih doista zadovoljavajući s obzirom na sve nedaće koje su pratile ekipu trenera Darka Dunata od samog početka sezone.
Kozala je prvenstvo završila na šestom mjestu prvenstvene ljestvice sa 24 osvojena boda.
- Pa ja mogu reći da sam zadovoljan da rezultatom na kraju sezone iako nakon prvog djela to nije izgledalo baš najbolje. Drugi dio je odrađen na jednom jako visokom nivou na kojeg sam ponosan jer sam bio siguran da ova momčad ima kvalitete za bolje predstave od onih u prvome djelu. Međutim, isto tako sam bio svjestan koliko je to težak zadatak igrati sve te utakmice dok je pola momčadi izvan kadra zbog ozljeda. Dva igrača iz prve postave, Briški i Ribarić, bila su primorana oprostiti se od rukometa zbog teških ozljeda, a Antonio Tomaš je pretrpio lom ruke u pripremnom periodu i odjednom smo ostali bez tri važna igrača. Nije bilo ugodno kada smo zaredali sa šest poraza, ali imao sam povjerenja i u trenera i u momčad da u drugome djelu možemo biti samo bolji, kazao je predsjednik Kozale Alen Tomaš.
I ove sezone kao i mnogih prethodnih, mladost je ta koja vuče prvu ekipu kroz prvoligaška iskušenja.
Ponovno su u prvi plan izbili neki novi klinci koji dobivaju sve više povjerenja trenera Dunata.
- To nam je svakako nit vodilja, ali i nužnost. Nužnost, jer kao i u većini klubova u našoj zemlji, novca nema i igrači koji pokažu imalo talenta i kvalitete, odmah dobivaju ponude klubova koji ih mogu plaćati te sve češće odlaze put Slovenije, Austrije, Švicarske ili Njemačkih nižih liga. Mi smo onda primorani raditi sa klincima koji se još školuju ili koji su na fakultetima, iako nam je to na neki način i put kojim želimo ići. Ove sezone su opet u prvi plan iskočili neki novi dečki, posebice Leon Ljevar koji je ljetos došao iz redova Trsata te u svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni postao i najbolji strijelac kluba, a potom je uslijedio i poziv u kadetsku reprezentaciju. Cijela ekipa je vrlo mlada, radi se o dečkima kojima najstariji igrač, a ujedno i kapetan, ima 23 godine, mislim da sam time sve rekao, kazao je Tomaš.
Kozala već dugi niz godina uspješno plovi prvoligaškim parketima.
U pravilu se momčad nalazi na sredini prvenstvene ljestvice što znači da su postali stabilan prvoligaš koji svakoj ekipi može zagorčati život.
U klubu se sigurno razmišlja o ambicijama za naredno prvenstvo, novu sezonu u 1. HRL.
- Intenzivno razmišljamo o novoj sezoni, pa mogu reći da smo i prije ovog prvenstva željeli napraviti pripremu za iduće. Naravno da nam je prvi cilj zadržati sve igrače na okupu jer primamo puno upita za njih i nije lako ni nama ni njima odolijevati ponudama. Želimo ovu postojeću momčad nadograditi sa još kojim igračem te pokušati napraviti korak više. Da li je taj korak napad na sam vrh ili podignuti se za nekoliko mjesta na tablici, to ćemo odlučiti nakon što zatvorimo financijsku konstrukciju za nadolazeću sezonu, a svi znamo da je to i najteži posao. Moje mišljenje je da imamo momčad koja može igrati i pobijediti svakoga u ligi, ali puno previše je tu faktora koji odlučuju kako momčad izgleda na terenu. Ako bude sve po planu, ja se nadam da ćemo se upustiti u borbu za sam vrh tablice, vjerujem da to možemo, rekao je predsjednik MRK Kozale.
Budućnost kluba nije upitna s obzirom da škola rukometa MRK Kozale broji preko 80 polaznika.
Dobar je to zalog za budućnost kluba koji već dugi niz godina izbacuje na veliku scenu dobre mlade rukometaše.
- To je temelj naše kuće. Bez dobre škole, nema ni prve momčadi. To je valjda jasno. Proteklih desetak godina je stvarno bilo puno uspjeha i puno pojedinaca je iskočilo, ali još veći je izazov ponoviti takve uspjehe. Sada smo osvježili upravu sa nekim novim licima koja mogu pomoć, škola rukometa sve bolje funkcionira te imamo trenere na školovanju. Nadamo se da ćemo u idućih nekoliko dana pojačati struku sa još nekim novim imenima da svoj toj djeci omogućimo što bolji i kvalitetniji razvoj, naravno na našu sreću ali i sreću roditelja. Na kraju krajeva, ti dečki bi trebali jednog dana biti okosnica prve momčadi pa nam je u interesu raditi što bolje i kvalitetnije. Moram se pritom zahvaliti i roditeljima koji maksimalno pomažu u cijelom tom procesu ali i ljudima koji su donacijama uvijek spremni pomoći, jer nama je i svaka lopta, svaki dres bitan i važan, zaključio je Alen Tomaš.
