Prijelazni rok u HNK-u Rijeka počeo je na Kantridi, a završio na Rujevici onako kako se očekivalo. Otišla su samo dvojica najboljih igrača prošle (polu)sezone, Marin Leovac (PAOK) i Ivan Tomečak (Dnipro). Rijeka je ukupno zaradila oko 2,5 mil. eura.
Leovac je postao standardni reprezentativac, u kockastom dresu zamjena je Danijelu Pranjiću (Panathinaikos) protiv koga će igrati u grčkoj ligi. Njegove predispozicije potaknule su interes velikog broja bogatih klubova, ali nije uspio pronaći angažman u nekoj od Liga petica. Na kraju je prodan grčkom PAOK-u ispod cijene zbog tržišne politike HNK-a Rijeka, koja se nije promijenila od prvoga dana mandata Damira Miškovća.
U poslovnoj praksi Mišković provodi neangažiranu kupoprodajnu politiku što znači da igrače ne prodaje klupski menadžer nego agenti ili nakupci različitih profila. Rijeka ničim izravno nije utjecala na cijene najboljih igrača iz prošlosezonske momčadi, Kramarić, Jajalo, Leovac i Tomečak otišli su spletom tržišnih okolnosti.
U tom kontekstu transfer Andreja Kramarića (10 mil. eura) pokazao se kao rekordna iznimka koja potvrđuje pravilo da klub ne utječe presudno na visinu i raspodjelu novca od transfera. Rijeka je za Kramarića dobila znatno manje od 10 mil. eura, Jajalo je otišao bez odštete, Leovac je prodan za otprilike duplo manji iznos od najviše cijene (cca. 2,5 mil. eura) koju je na tržištu dosegnuo istekom prošle sezone, Tomečak je otišao pod svojim uvjetima zbog fiksne odštete. Tako ne posluju klubovi koji žive od prodaje igrača!
Zdravko Mamić prodao je Celticu stopera Jozu Šimunovića za čak 7,5 mil. eura! Šimunović nije igrao ni u Dinamu, a kamo li za reprezentaciju! U Škotskoj je dobio radnu dozvolu kao ekstra-talent na "časnu pionirsku riječ" da će ga izbornik pozvati u reprezentaciju, slično kao Kramarić u Engleskoj. To može samo Mamić koji već petnaest godina kontrolira transfere svakoga igrača Dinama i većine bivših igrača Dinama!
Mamić provodi angažiranu kupoprodajnu politiku što znači da cijene igračima Dinama na tržištu ne određuju agenti ili prekupci nego izvršni dopredsjednik kluba. Mamiću je nogomet jedini posao kojim se strastveno bavi 24 sata dnevno, za njega prijelazni rok stalno traje, što znači da trenutačno najskuplji igrač Marko Pjaca sigurno neće otići ispod cijene. Otići će u trenutku kada Mamić procijeni da je dosegnuo najvišu cijenu pa makar to bilo na poluvremenu utakmice protiv Bayerna ili Arsenala u Ligi prvaka.
Mamićeve tržišne procjene postale su mjerilo uspjeha u nogometnom biznisu daleko izvan hrvatskih granica, što ne znači da njegov merkantilni pristup nogometu treba postati uzor. Naprotiv, najveći europski klubovi postali su složeni poslovni sustavi podređeni uspjesima na terenu, a ne uspjesima na tržištu igrača! Obratno, Dinamo je postao europski poznat i priznat prema nevjerojatnim uspjesima na tržištu mladih igrača. Netom nakon što su otišli Kovačić (Inter), Jedvaj (Roma), Halilović (Barcelona), Murić (Ajax) i Šimunović (Celtic) spremaju se otići Pjaca, Ćorić...
Bliske poslovne veze Zdravka Mamića i Damira Miškovića postale su zamašnjak naglog uspona Rijeke prije tri sezone. Vrhunac prisne suradnje ogledao se u izvanrednim europskim nastupima Rijeke, posebice prošle sezone. Mišković je ostvario istinski sportski podvig, prvi put u zadnjih deset godina jedan je hrvatski klub dvije sezone zaredom osvojio više bodova od Dinama u europskim natjecanjima! Budući da je u HNL-u Mišković sportski podvio rep, Rijeka se protekle dvije sezone Dinamu nije ozbiljno približila na ljestvici ni kada je igrala znatno bolji nogomet u Europskoj ligi.
U riječke uspjehe Mamić je uložio desetak kvalitetnih igrača za simboličnu naknadu, djelatne i savjetodavne usluge zbog čega je Rijeka u jednom trenutku postala Dinamo III ili Lokomotiva II, zavisno od zajedljive percepcije protivničkih navijača. Zbog respekta prema svojim navijačima Rijeka je prekinula suradnju s Dinamom! Leovac je za manji iznos radije prodan PAOK-u nego Dinamu iako Mišković i Mamić nastavljaju surađivati u Speziji (Šitum, Brezovec, Bjelica...) čiji navijači nisu opterećeni odnosima u HNL-u.
Rijeka više ne dovodi igrače koji zadovoljavaju visoke Dinamove kriterije, što se početkom ove sezone neumitno odrazilo na kvalitetu igre, posebice u Europi. Nakon odlaska Ivana Tomečaka u Dnipro jedino još Mate Maleš u svlačionici personificira završeno poglavlje bliske suradnje Rijeke i Dinama. Jedinstveno u novijoj povijesti Rijeke po mnogo čemu, a najviše po izravnom utjecaju Zdravka Mamića. Unatoč tome Rijeka nije postala klub koji živi od kupoprodaje igrača kao Dinamo!
Treba znati da sudbinu Rijeke ne određuje Mišković, a kamo li Mamić! Da vlasnik Rijeke Gabriele Volpi drugačije shvaća ulaganje u sport, posao sportskog menadžera ne bi postao Miškovićev hobi kojim krati slobodno vrijeme. Prihodi od transfera Miškoviću ne znače puno kada podnosi financijske izvještaje Volpijevu boardu indikativna naziva, Rijeka se tržišno ponaša u skladu s temeljnom namjenom fondacije Social Sport. U svim segmentima klub više djeluje kao socijalna udruga nego kao trgovačko društvo.
Svaki socijalno osjetljivi budžet ne ovisi o tržištu i rezultatima nego o društvenom ozračju. U praksi to znači da više nema Mamića, nema ni Europe, ali ima fantastične atmosfere koja nema cijenu.