Budući da igrače koje Rijeka dovodi treba načelno podijeliti u malu skupinu pojačanja i skupinu igrača koji moraju biti dovoljno kvalitetni da u dugačkoj sezoni popune praznine u momčadi, prema igračkim referencama Rijeka je do početka priprema dovela dvojicu igrača koji trebaju postati pojačanja: Anasa Sharbinija i Ivana Tomečaka.
Realno je očekivati da netko iz velike skupine novaka (Kvržić, Lešković, Tadić, Maleš, Boras, Pokrivač, Zlomislić, Bertoša…) ugodno iznenadi, kao što je moguće da Sharbini i Tomečak ne opravdaju očekivanja. Isto kao što očekivanja nije opravdao bivši igrač Dinama Mehmed Alispahić, koji je prema objektivnim kriterijima proljetos trebao pojačati Rijeku.
Razlika između pojačanja i prinova u principu je sljedeća: to što Alipahić nije odigrao na očekivanoj razini, ne umanjuje njegovu dokazanu kvalitetu. Isto vrijedi za Sharbinija i Tomečaka, dvojicu igrača u naponu snage koji su se dokazali u jačim momčadima.
Dok simpatizeri Rijeke procjenjuju mogućnosti nove momčadi, u pozadini se odvija proces kojim Rijeka polako postaje Dinamo III. Nakon što je Rijeka dovela Ivana Tomečaka, Ivana Borasa, Matu Maleša i Nikolu Pokrivača na Kantridi više nema potrebe navlačiti zavjesu pred uprizorenjem Zdravka Mamića.
Kada su zimus Zdravko Mamić i predsjednik Osijeka Zdravko Josić razmišljali kako namaknuti 10 milijuna kuna potrebnih za pretvorbu osječkog kluba, jedan se Zdravko dosjetio i nazvao jokera. Nedugo zatim Damir Mišković kupio je četvoricu igrača Osijeka (Vargić, Jugović, Kvržić, Lešković) za 6 milijuna kuna ili za otprilike 800.000 eura. Drugi Zdravko, inače vlasnik jednog opatijskog casina, tek je tada mogao pretvoriti Osijek u sportsko društvo s ograničenom odgovornošću i punom blagajnom.
Iako su Josip Tadić i Nikola Pokrivač bivši Mamićevi igrači, na Kantridu nisu došli izravnom intervencijom izvršnog dopredsjednika Dinama. Od Tadića je Mamić davno dignuo ruke, a Pokrivač je došao na preporuku bliskog Mamićeva i Miškovićeva suradnika. Budući da je Pokrivač bio igrač Dinama na posudbi u Interu, Mamić je sigurno pronašao neku toplu riječ preporuke.
Nakon što su realizirani transferi iz Dinama i Lokomotive, Tomečak, Maleš i Boras dolaze na Kantridu prema izravnim napucima Zdravka Mamića čime se broj igrača koje je Mišković doveo u suradnji s Mamićem penje na devet (Alispahić, Tomečak, Boras, Maleš, Pokrivač, Vargić, Kvržić, Jugović, Lešković). Plus bonus!
Izgleda da novac niije važan u kontekstu stvaranja moćne Rijeke. Primjerice, sva četvorica igrača Osijeka bez problema mogli su dobiti slobodne papire da su podnijeli zahtjeve Arbitražnoj komisiji HNS-a, ali je unatoč tome Mišković platio odštetu. Za igrače koje Mamić nikada ne bi kupio ni pod razno, Mišković je bez problema platio najveću odštetu u klupskoj povijesti. I onda se s Jamalom Sharbijem natezao za 50-tak tisuća eura oko Anasa, koji na tržištu vrijedi više nego sva četvorica igrača Osijeka zajedno!
Razliku između uloženog i dobivenog na kraju određuje vlasnik Gabriele Volpi, a ponekad treba znati izgubiti da bi se dobilo! Činjenicu da Rijeka u momčadi ima čak devet igrača pod visokim pokroviteljstvom Zdravka Mamića važno je znati da bi se Rijeku pravilno pozicioniralo u novoj konstalaciji odnosa u hrvatskom nogometu.
Ako se pogleda ljestvica netom završenog prvenstva, na prva su se tri mjesta plasirala tri kluba u kojima Mamić trenutačno ima najviše utjecaja. U Ligi 10 jedino Lokomotiva ima više Mamićevih igrača od Rijeke, što ne znači da se trend promjena neće nastaviti. Između Dinama II i Dinama III sve je manja razlika.