- Prvenstvo je bilo regularno tamo do Nove godine. A onda su krenuli transferi, razmjene, posudbe, počele su se događati čudne stvari izvan terena o kojima ne želim pričati. Ali možda će doći trenutak da nešto kažem. Ne kao alibi, mi smo već ostvarili uspjeh i napravili što smo htjeli, nego jednostavno da se zna tko je tko u hrvatskom nogometu i kako stvari funkcioniraju. Kad bih rekao sve što znam i što bih mogao reći, ne bi bilo svima baš ugodno, zaprijetio je Nenad Bjelica u verbalnom obračunu s "korporacijom", kao što trener Osijeka naziva suradnju Damira Miškovića i Zdravka Mamića.
Čime to Bjelica prijeti Miškoviću i/ili Mamiću ako zna da prvenstvo ne može biti neregularno zbog toga što Rijeka posuđuje igrače?
FIFA&UEFA poslovne odnose između klubova smije regulirati samo u granicama financijskog, a ne sportskog fair-playa.
Uostalom, posudbe su samo jedan od segmenata dugogodišnje poslovne suradnje između Miškovića i Mamića, koja je počela pod pokroviteljstvom bivšega vlasnika Rijeke i Spezije Gabrielea Volpija.
U zadnjoj utakmici u HNL-u (0:0) protiv Osijeka za Rijeku su igrali Nevistić, Galović, Capan, Smolčić, Tomečak, Lončar, Pavičić, Štefulj (Menalo), Murić, Andrijašević, Drmić (Kulenović)
Od 13 igrača koji su igrali protiv Osijeka, četvorica su na posudbi iz Dinama (Nevistić, Štefulj, Menalo, Kulenović), četvorica su stigli iz Dinama u različitim razdobljima (Capan, Pavičić, Andrijašević, Tomečak), samo jedan (Murić) bivši igrač Dinama u Rijeku nije došao posredstvom Zdravka Mamića.
Otkada je postao vlasnik, Mišković je Rijeku pretvorio u Dinamovu podružnicu zbog toga jer nema dovoljno novaca i znanja da bi drugačije financijski (samo)održavao klub koji godišnje u prosjeku troši između 12 i 15 mil. eura.
Miškoviću za sada jako dobro ide!
Financijski je stabilizirao klub usred svjetske krize zbog koronavirusa, Rijeka je ove sezone prvi put igrala u skupini Europske lige otkada je postao vlasnik, da je pravodobno smijenio Simona Rožmana sada sigurno ne bi ovoliko strijepio oko europskog plasmana na kraju sezone.
Što god Bjelica mislio o korporativnom nogometu, takvo je poslovno ponašanje u hrvatskom nogometu očito društveno prihvatljivo ako se nitko ne buni osim trenera Osijeka.
Nešto je drugo zanimljivije!
Budući da su Miškovićevi interesi legitimni, postavlja se pitanje čime to Bjelica javno ucjenjuje Miškovića i/ili Mamića s obzirom da su mu obojica bili poslodavci u Speziji i Dinamu?
Nekada intimni Miškovićev prijatelj i istaknuti član "korporacije" počeo se ponašati kao notorni doušnik!
Jedno je sigurno!
Bjelica je pogriješio ako misli da time štiti interese novog poslodavca, mađarska ulaganja u osječki nogomet sigurno nisu sportski motivirana.