Vjeko Miletić postao je pomoćnik Matjaža Keka po malo drugačije kriteriju nego Matjaž Florijančič, koji je bio slovenski reprezentativac i napadač visoke klase. Miletić nije ostvario takvu igračku karijeru da bi Kek po dolasku u Rijeku mogao prstom uprijeti i reći: Njega ću uzeti za pomoćnika!
- Iskreno, ne znam ni ja kao su mene odabrali! Kada je Kek došao počeli su tražiti pomoćnika iz škole nogometa, a tu je priča spala na malo slova. Neki nisu mogli, neki nisu htjeli… Ja sam bio treći po stažu i mene su vjerojatno odabrali prema nekakvom klupskom ustroju. Kek nikada prije nije ni čuo za mene, a Forijančič i ja nismo o tome pričali, kaže Miletić
Prvi put radite s nekom prvom momčadi uopće?
- Dobro sam se snašao, pratim i pomažem koliko mogu. Kek je dosta autoritativan čovjek, moraš biti svjestan koliko i što možeš dati. Vrlo je otvoren i izravan, kaže sve što misli i kada je dobro i kada nije dobro. Isti je prema igračima! Ne žalim što sam prihvatio posao.
Kako se snalazite među igračima, ima tu bivših i budućih reprezentativaca?
- Kada je nešto vezano uz sam rad, tu nema nikakvih problema. A sve drugo vezano za njihove karaktere, kako tko od njih gleda na sebe, nije moje da mislim da mislim o tome, niti ne ulazim previše u bliske kontakte. Sve što im mogu pomoći, tu sam. Najvažnije da se poštuje program rada, da znaju što i zašto rade. Važno je da igrači koji su stekli nogometna imena prihvate zahtjeve, a ne da se sa mnom zafrkavaju, a onda da s Kekom rade ozbiljno.
Kakve su obveze nominalno drugog pomoćnika?
- Na treningu radim sve što Kek traži, kada se podijeli posao na Florijančiča i mene. Određene dijelove treninga vodimo nas dvojica, Kek samo nadgleda. Radim pripreme svih utakmica u pripremnom razdoblju, za svakoga protivnika moram pripremiti desetak minuta uvoda, kako igraju, faza obrane, napada, dobe i loše stvari… Objašnjavam igračima koji ulaze gdje moraju stajati na terenu, to je ono kada se ljudi dok gledaju televiziju pitaju što treneri crtaju na papiru kada igrači ulaze. Razgovaram s igračima i na kraju krajeva sve što zapažam tijekom utakmice kažem šefu.
S Ugom Maranzom se najviše družite?
- S Ugom sam nekako najbliži, s njim najviše pričam. Ugo ima dosta široke poglede na svijet, pa pričamo o svemu. A i dobro mi je razgovarati s njim zbog učenja engleskog jezika, ubacimo i malo talijanskog… Ja njemu objašnjavam hrvatski.
