Na kraju kalendarske godine na Rujevici se utvrđuje šteta nastala nakon prvoga dijela sezona.
Što se tiče rezultata, najveću štetu učinio je Serse Cosmi.
Talijanski stručnjak uspio je u Bijelom Brdu ispasti iz Kupa u jedinoj utakmici koju nije smio izgubiti nakon što je na jedanaesterce prošao niželigaša Moslavinu.
Svi ostali porazi na kraju sezone neće ništa značiti nakon što je na početku sezone postalo jasno da Rijeka do europskog plasmana može jedino kroz kup-natjecanje.
Da je prošla BSK, Rijeka bi u četvrtfinalu igrala protiv Šibenika, a onda Europa više nije tako daleko pod pretpostavkom da će u proljetnom dijelu momčad igrati na optimalnoj razini.
Poraz u kupu od drugoligaša koji se bori za ostanak nema veze s kvalitetom igrača Rijeke nego s kvalitetom vođenja igrača Rijeke, trener koji je svojedobno igrao Ligu prvaka na klupi Udinesea najveće je razočaranje prvoga dijela sezone.
Poslovni rezultati u nogometu uvijek ovise od rezultata, što znači da roster Rijeke na realnom tržištu vrijedi barem dvostruko manje nego što je vrijedio na početu sezone.
Šteta se mjeri u milijunima eura!
Najskuplji igrač Rijeke je vratar Nediljko Labrović, potencijalni reprezentativac treće nacije na svijetu.
Najviše vrijede crnogorski reprezentativac Andrija Vukčević, najbolji igrač u prvom dijelu sezone Prince Ampem, postojani Lindon Selahi, dvojica mladih igrača Veldin Hodža i Matija Frigan imaju nešto višu cijenu, jer se još uvijek nalaze u kategoriji razvojnih igrača i - gotovo!
Cijena je pala svima igračima, dok smanjuje glomazni roster Damir Mišković na odlasku desetak prekobrojnih igrača jedino može obračunati manipulativne troškove.
Većinu igrača koji su ljetos došli kao pojačanja (Vrančić, Alvarez, M. Pavlović, D. Palović, Halilović, Lunetta, Vlasenko, Djouahra...) Mišković ove zime jedino može nekome darovati iako sigurno vrijede više nego pokazuju rezultati momčadi.
