Robert Rubčić po mnogo čemu je obilježio riječki nogomet. Po stažu u bijelom dresu spada u klupske zaslužnike budući da je čak 11 sezona bio prvotimac. Kao trener Rijeke ostvario je značajan uspjeh osvojivši 3. mjesto u sezoni 2008/09.
RIJEKA – METALIST 1:2, 6. kolovoza 2009. godine
Strijelci: 0:1 Eremenko (43), 1:1 Ah. Sharbini (59), 1:2 Lysenko (85)
RIJEKA: Mance, Budicin, Čagalj, Cerić, Landeka, A. Pamić, Štrok (75 Tadejević), An. Sharbini (16 Smith), Matko (78 Turkalj), Ah. Sharbini. Trener: Robert Rubčić.
METALIST: Goryainov, Gueye, Maidana, Obradović, Pshenychnykh (77 Beretochuk), Eremenko (64 Trišović), Edmar, Shelayev, Valyaev, Dević (64 Olinyk), Lysenko
Rubčić je ovih dana posebno zanimljiv sugovornik: kao igrač bio je član momčadi Rijeke koja je 1986. godine igrala zadnju europsku utakmicu (Standard, Liege) u bivšoj državi, a kao trener vodio je Rijeku u posljednjoj (Metalist, Kharkiv) europskoj utakmici u našoj državi. Posve drugačija vremena…
- Treba se danas prisjetiti tih dana, znam da je Standard bio jako dobra momčad. Imali smo i mi dobru momčad, sjećam se da je utakmica bila jako dobra. Doma smo izgubili 0:1, tamo smo igrali 1:1 iako smo bili bolji. Nismo imali dovoljno iskustva, vodio nas je Josip Skoblar, prisjeća se Rubčić utakmica protiv Standarda koje je gledao s klupe za pričuve.
Rubčić je utakmicu protiv Metalista također gledao s klupe, ali kao trener:
- Doma smo izgubili 1:2, u Kharkivu smo izgubili 0:2. Prvo smo pretkolo bili slobodni, drugo smo dobili momčad iz Luksemburga, u trećem smo igrali protiv Metalista.
RIJEKA – STANDARD 0:1, 17. rujna 1986. godine
Strijelac: 0:1 Claesen (26)
RIJEKA: Ravnić, Ljepojević (57 Škerajnc), Sredojević, Paliska, Kotur (46 Mladenović), Radmanović, Stukar, Janković, Jelavić, Vujčić, Matrljan. Trener: Joško Skoblar
STANDARD: Bodart, Luyckx, Jilikić, Delangre, Aussemas, Collard, Petrović, Vandermissen, Claesen, Czerniatynski (81 Bosman), Repsil
Ima li smisla uspoređivati vremena?
- Ne volim uspoređivati generacije, ne mislim da imaju smisla priče o tome da se u bivšoj državi igrao bolji nogomet. Svako vrijeme nosi svoje. Imam osjećaj da su kroz takve priče pokušava dati veći značaj nekim drugim vremenima, valjda ljudi sebi time daju veću važnost. Vremena se ne mogu uspoređivati bez obzira na okolnosti. Nama su 2008/09 prognozirali da ćemo ispati iz lige, na kraju smo bili treći. Imali smo dobru momčad za ono vrijeme i mislim da smo protiv Metalista odigrali vrhunsku utakmicu, posebno doma. Ali uspoređivati igrače Rijeke iz 2009. godine s današnjim igračima nema smisla.
U svim vremenima uvijek se provlači ista teza da nema smisla igrati Europu ako Rijeka ne može dalje od pretkola?
- Nema veze koliko Rijeka može daleko u Europi. Nije mogla prije četiri godine, možda ne može danas, ali će moći za deset godina! Klub mora imati cilj i svake godine sve više ulagati da bi se unaprijedila igra, a onda će Rijeka nešto značiti i u Europi. Kada je igrao protiv nas 2009. godine Metalist je tek počeo ulagati u momčad, danas igra ravnopravno s najboljim momčadima u Europi, došli su do četvrtfinala Europske lige. Ako sada razmišljamo o tome da nema smisla igrati u Europi, onda nećemo nikada doći do Europe. Ni najveći klubovi nisu preko noći postali najveći, znamo koliko je Interu i Chelseaju trebalo vremena da osvoje Ligu prvaka. Za mene je glupost kada netko kaže: Što ćemo u Europi!? Pa zašto uopće igramo nogomet! Takva je klima kod nas, prvaci treće ili druge lige ne žele ulaziti u višu ligu! Tome treba stati na kraj! Naš je nogomet zbog toga otišao deset godina nazad! Moramo ulagati da bismo jednog dana mogli biti ravnopravni u Europi zahvaljujući ljudima poput Damira Miškovića ili Amerikanaca, koji namjeravaju uložiti u Hajduk kao što slušam ovih dana. Takve ljude moramo pratiti svi skupa ako želimo da nam bude bolje.
Bosmanovo pravilo na Kantridi
Za momčad Standarda iz Liegea na Kantridi je 1986. godine nastupio Jean-Marc Bosman, igrač koji je promijenio nogometni svijet. Europski sud za ljudska prava uvažio je 1995. godine Bosmanovu tužbu i nogometaši unutar EU postali su slobodni na tržištu rada. Točnije, poslodavci su se prema nogometašima morali početi ponašati isto kao prema ostalim zaposlenicima na kojima ne mogu zarađivati prodajom. U praksi Bosmanovo pravilo nije bitno promijenilo odnose na tržištu osim što su igrači po isteku ugovora postali slobodni.
Projekt Rijeka?
- Svaka čast Miškoviću, čovjek nam je omogućio da uopće pričamo o riječkom nogometu. Da njega nema Rijeka bi danas bila u poziciji Varaždina ili Šibenika, pa ne bismo ni razgovarali o Europi. Ne samo mi koji smo cijeli život u nogometu, nego svi zajedno koji smo u sportu. Svi zajedno moramo dati sve od sebe da bismo ispratili taj projekt i da bi Rijeka za deset godina nešto značila u Europi. U nogometu je razdoblje od pet do deset godina vrlo kratko.
