Aktualna sezona Rijeke može kompromitirati iduću

Delikatnosti trenutka na Kantridi su svi svjesni. Iako, realno, nitko nije očekivao da će Rijeku zahvatiti vrtlog borbe za ostanak, brzo su se "bijeli" adaptirali na okrutnu sadašnjost. Činjenicu kako Rijeka spada u krug vrlo ozbiljnjih kandidata za selidbu među drugoligaše svi su prihvatili kao nepobitnu realnost. Nitko više ne bježi "pokriven" floskulama kako "to i nije tako strašno". Drugi je par rukava to što podatak da Rijeka balansira na tankom rubu rezultatske propasti kod svakog iskrenog ljubitelja "bijelih" izaziva mučninu. Kako, kada, gdje i zbog čega je Rijeka "promašila zavoj" i otišla u "slijepu ulicu" sada i nije previše važno. Analitički pristup pogrešnim procjenama i potezima, kojih je apsolutno bilo, ostat će za neka bolja vremena. Ako uopće bude mogućnosti da se secira aktualna sezona. Primarni je cilj ostati među prvoligašima, prigrabiti dovoljan broj bodova i onda početi razmišljati o novoj priči za iduću sezonu. Tu, zapravo, leži ključni problem rezultatske grozote s kojom se Kantrida upravo bori. Tekuća sezona, odnosno precizno rečeno borba za ostanak kompromitirala je sve potencijalne planove za iduću sezonu.

Damir Mišković, kao novi titular na Kantridi, tu je u nešto komotnijoj poziciji. Jer, on zajedno sa suradnicima već sada, neovisno o događanjima na travnjaku, može "skicirati" budući nacrt "administrativne" Rijeke. Mišković je, dapače, već i krenuo s određenim promjenama (liječnička služba), a "grubi radovi" se tek očekuju. Gledajući njegovu poslovnu pragmatičnost u "teamu" Gabrielea Volpija, ne treba sumnjati da će Rijeku uspjeti ustrojiti po modernim principima. Iako je nogomet specifičan, iako će, vjerojatno, neki potezi i promjene izazvati određeni bunt, moguće čak i zgražanje dijela struktura koje su trenutačno u klubu. Za razliku od Miškovića, sportska nomenklatura Rijeke si ne može dopustiti luksuz razmišljanja o budućnosti. Čak ni onoj bliskoj, ljetnom prijelaznom roku i slaganju momčadi za iduću sezonu, o dugoročnim planovima da i ne govorimo. Slaganje kvalitetnog nogometnog mozaika je proces, koji iziskuje vrijeme. Toga na Kantridi nema, niti ga može biti, ako se zna da Rijeka prije svega mora, ponavljamo, osigurati ostanak među prvoligašima. Stoga su se svi potezi u posljednje vrijeme vukli isključivo u tom smjeru, da se "preživi" tekuća sezona.

Srećko Juričić i Dragan Skočić su na Kantridu "zagazili" kad je "poplava krize" već bila poprilično raširena. Juričić se na Kantridi ukazao kao logično rješenje koje se spominjalo godinama, ali se nikada nije realiziralo. Skočić je, pak, prihvatio poziv svog "mentora" Juričića, iako su mnogi, čak i njegovi bliski prijatelji taj potez okarakterizirali suludo hrabrim. Niti Juričić, niti Skočić, trenutno ne mogu prihvatiti rizik konstruiranja momčadi za iduću sezonu, jer su im misli okupirane isključivo onime što ih čeka u prvom sljedećem trenutku. Dovođenje Ivana Bošnjaka i Dina Drpića nemali je broj nogometnih znalaca i "znalaca" etiketirao "bacanjem novaca na islužene igrače". Mogli bi se složiti, ali samo u kontekstu dugoročnog planiranja. Kritičari Bošnjaka i Drpića su elegantno zaboravili kako je dvojac doveden samo za podizanje trenutne kvalitete i iskustva, koje često zna biti presudno kad je situacija "stani-pani", kao što je to sada. Da je Rijeka imala mogućnost "odrađivanja sezone", bez stresa i razmišljanja "hoćemo li se spasiti", onda se Drpić i Bošnjak, gotovo sigurno, ne bi ukazali na Kantridi. Širinu izbora Juričić i Skočić nisu imali, morali su reagirati odmah i zato su odabrali igrače s iskustvom. Uostalom, nije valjda da je netko očekivao kako će Rijeka dovesti igrače u punoj natjecateljskoj formi, pod ugovorom i to sve za "par kuna".

Prekid i odluka da se igra ponovljena utakmica protiv Istre 1961 dodatno je "podebljala" problematičnost. Rijeka je sasvim nenadano dobila utakmicu više za odigrati, Ivan Bošnjak se ozlijedio, Datković i Švrljuga nisu odradili kartone, Skočić i stručni stožer moraju modificirati planove... Stoga nije čudno da trener Rijeke po cijele dane "visi" u klubu i da mu prije spavanja trebaju "tablete za glavu". Skočić je dovoljno studiozan i pragmatičan, zna kako je na kocku stavio praktički cijelu karijeru, jer ako Rijeka kojim slučajem ne izbori ostanak, nitko neće spominjati Horvata, Ištuka, pogrešne procjene i transfere, ostat će zapisano kako je Skočić sjedio na klupi kada je Rijeka otklizala u Drugu ligu. Naravno, nitko realno ne vjeruje u takvu mogućnost, bez obzira što su svi smrtno ozbiljni, Rijeka bi trebala "izgurati" i ovaj, možda i najveći izazov u novijoj klupskoj povijesti. Problem je, međutim, što ni Juričić, ni Skočić, a ni klub u cjelini jednostavno ne smije krenuti u redizajn momčadi, sve do trenutka dok ostanak i matematički ne bude osiguran. To je, valjda, prokletstvo jedne sezone koja će, nadajmo se, ipak biti zaključena sretnim epilogom. Nakon što je Hrvatski nogometni savez odlučio da se igra nova utakmica u Puli, Juričić i Skočić su tražili "vode i šećera". Da, istina, Rijeka je gubila 0:1, možda bi tim rezultatom i završila utakmica prošle subote, ali na Kantridi su uvjereni kako je odluka morala biti drugačija. Ovako, dobili su jednu postaju više na nemirnom putovanju prema luci spasa, na koju uopće nisu računali.

Raspored do kraja prvenstva i nije nešto što bi Rijeka mogla "samo poželjeti". "Bijeli" će do kraja odigrati tri utakmice na Kantridi, protiv Zagreba, Dinama i Slaven Belupa, dok će četiri puta u goste; Istri, Splitu, Cibaliji i Karlovcu. Makar je upitno hoće li Karlovac krenuti putem Varaždina i završiti natjecanje prije službenog spuštanja zastora. Ipak, Rijeka na takav rasplet ne smije računati. Uostalom, ove su sezone već dobili šest bodova "za stolom", protiv Varaždina i Karlovca. Uglavnom, Juričić i Skočić su, ne svojom krivicom, izgubili dragocjeno vrijeme u kreiranju neke nove Rijeke, što bi im trebao biti krucijalni zadatak, zbog kojega su na kraju krajeva i dovedeni na Kantridu. Umjesto lagodnog života u sjeni i razradi strategije za novo vrijeme, s novim igračima, pogodila ih je žestoka vrućina borbe za ostanak. Pitanje je koliko će, njima i klubu, ostati vremena i koncentracije da povuku prave poteze za iduću sezonu. Ova je, nažalost, nepovratno izgubljena, ali, opet nažalost, nije gotova. Ni službeno, što je manje važno, ali ni u smislu mogućnosti da Rijeka do kraja sezone bude mirna. Što je zapravo najveći problem Kantride...