Nogometaši Rijeke osvojili su bod (1:1) protiv Slavena Belupa u utakmici koju je trener Matjaž Kek odjavio znakovitom najavom:
- Moramo biti svjesni da će biti još ovakvih utakmica!
Što to u praksi znači ukazuje ljestvica, u nastavku sezone od 12 mogućih Rijeka je osvojila samo 6 bodova. Ostvareni su jedna pobjeda (Hajduk, 3:0) i tri neodlučena rezultata protiv jedne potentne (Split, 1:1) i protiv dvije puno slabije momčadi (Istra 0:0, S. Belupo 1:1), koje se bore za ostanak. Budući da su priče o titulama prvaka ostavljena za neka druga vremena odmah nakon poraza (0:3) od Dinama u 18. kolu, inače jedine utakmice koju Rijeka ove sezone nije smjela izgubiti, do kraja sezone Rijeka ima obvezu održati pozitivnu atmosferu. U ovakvoj ligi kvaliteta u riječkoj svlačionici jamči plasman u Europsku ligu i pripremu za ljetni prijelazni rok, kada će trebati obaviti dopunsku selekciju.
Prve utakmice u nastavku sezone pokazale su očigledni debalans u koncentraciji kvalitete što je posljedica promišljanja sportske politike od koje se Kek distancira. Štoviše, Kek kaže da svi moraju biti svjesni da će biti još ovakvih utakmica, jer Rijeka više nema napadača kakvi su bili Leon Benko i Andrej Kramarić. Povrh toga teže je ozlijeđen (Moises) jedini vezni igrač, koji se u završnici ponaša kao napadač. Sada je jasno da Alex ne može igrati Primeru zato jer ni u HNL-u ne podnosi pritisak u duelima, pa jedini igrač koji može stvoriti višak u duelima ostaje Anas Sharbini. A svaka momčad koja ovisi o Sharbinijevu učinku mora biti svjesna da je on u karijeri odigrao puno nevažnih utakmica poput utakmice protiv Slavena Belupa. Kada mu se ne igra, Sharbini izgleda predvidljivo kao i svi ostali! Onako kako je izgledao protiv Slavena Belupa.
Nakon četiri utakmice za bodove i jedne kup-utakmice (Lokomotiva 4:1) pojavljuju se naznake nervoze, koja opterećuje igrače. Poraz na Krku nije se slučajno dogodio koliko god Kek hvalio atmosferu u momčadi i geometriju igre u utakmicama protiv momčad koje se pokušavaju nadigravati. Nema sumnje da geometrija igre u otvorenim utakmicama (Hajduk 3:0, Lokomotiva 4:1) može osloboditi potencijale prema kojima Rijeka za Dinamom sigurno ne zaostaje 11 bodova.
Međutim, u utakmicama na tzv. postavljene obrane geometriju igre Rijeke ne određuje više Kek nego protivnički treneri (Pamić, Čačić...), a onda do izražaja dolazi debalans kvalitete. Viškom kvalitete u središnjici momčadi Kek ne uspijeva kompenzirati manjak kvalitete u napadu što nužno ne mora imati izravne veze s učinkom klasičnih napadača (Balaj, Hristov, Ivančić...). Napadačka igra u modernom nogometu počinje i završava u drugoj ili trećoj liniji najboljih svjetskih momčadi to prije što mnoge (Bayern, Barcelona,...) od njih ne igraju s klasičnim napadačima. Analogno tome postavlja se pitanje mora li ovako kvalitetna momčad Rijeke igrati onako nekvalitetno u završnici zato što više nema napadača poput Kramarića ili Benka?
Kek se sigurno ne zavarava jalovim statističkim podacima (udarci, korneri, posjed lopte...) kojima se mjeri nemoć u realizaciji! Normalne su oscilacije u igri svake momčadi u formiranju, ali nije normalno da konstrukcija igre kroz utakmice ne raste. To je isključivo problem struke! Činjenica da momčad tijekom utakmice protiv Slavena Belupa prvi put ove sezone kroz pas-igru nije stvorila ni jednu priliku mora postati ishodište analize igre u kojoj ni Andrej Kramarić ne bi došao do izražaja. Nije Ventsislav Hristov bio krivac što Rijeka u utakmici protiv Belupa nije imala završnicu!
Budući da Rijeka više nema napadača (Kramarić, Benko), koji su statistički jamčili pogodak po utakmici, Kek još uvijek ne zna što da radi s debalansom kvalitete, koja sigurno vrijedi više od 6 osvojenih bodova u četirima utakmicama. Budući da je svakom treneru u HNL-u postalo jasno da se Kekov protok lopte u završnici prekine čim se zatvore bokovi (Tomečak, Leovac), nešto se mora mijenjati u geometriji igre da u nastavku sezone bude što manje utakmica poput ove protiv Slavena Belupa.
Najlakše je mijenjati tako gdje ima najviše mogućnosti!
