Rijeka je doživjela poraz u prvoj utakmici 2. pretkola Konferencijske lige, švedski Djurgardens opravdao je očekivanja.
Vidjelo se na Rujevici da je švedska momčad dosegnula optimalni natjecateljski tonus nakon 15 odigranih kola, znalo se da se nastoji nadigravati kroz posjed lopte, očigledno ima dostatnu kvalitetu u napadu (Edvardsen, Asoro...) za ovu razinu natjecanja i što je najvažnije, vidjelo se zašto ima najbolju obranu u švedskoj ligi!
Kao što se najavljivalo, Rijeka je ždrijebu 2. pretkola izvukla puno jačega protivnika nego Dinamo (Škupi) i Osijek (Kizilžar), ponajbolje hrvatske momčadi mučile su se u utakmicama protiv momčadi iz Sjeverne Makedonije i Kazahstana.
Naravno da Rijeka ima šanse u uzvratu, nogomet je nepredvidljiv, realno je očekivati da će igrači Djurgardensa podsvjesno kalkulirati nakon pobjede u prvoj utakmici, nema više prednosti pogotka u gostima, Rijeci je jedan pogodak dovoljan da se vrati u natjecanje...
Što se tiče prve utakmice, prvo treba naglasiti da je Dragan Tadić debitirao na klupi Rijeke porazom od objektivno bolje momčadi.
Pripremio je utakmicu očekivano, počeo je igrati s trojicom stopera zbog toga jer momčad na početku sezone izgleda bolje izbalansirano u obrani i napadu u takvom rasporedu...
Tadićev "trade mark" od prve pripremne utakmice postala je obrana, koja je u Šibeniku djelovala vrlo pouzdano da bi se već u prvoj utakmici protiv jačega protivnika jasno vidjela razina kvalitete središnjih braniča.
Nije Tadić imao izbora u obrani, na klupi je sjedio samo jedan stoper (Vlasenko), koji je tek stigao iz Juventusa i još nije odigrao ni prvu međusobnu utakmicu na treningu.
Zbog higijene profesionalnih odnosa trenera i momčadi, Tadić je ipak trebao odmah reagirati čim se vidjelo da Djurgardens do Labrovića može doći jedino preko desnoga boka.
Već u 9. minuti Asoro je prvi put pobjegao Ivanu Smolčiću, koji nikada u životu nije igrao takvu utakmicu, nije baš bilo uputno mladoga igrača onako izlagati pritisku koji ne može podnijeti...
Ako ništa drugo, mogao je Tadić barem promijeniti mjesta stoperima (Krešić - Smolčić), možda bi iskusni Krešić na lijevom boku izgledao još slabije, ali bi trener barem dao do znanja momčadi da je nešto trebalo mijenjati u pristupu...
Ovako se dogodilo lako predvidljivo, Djurgardens je prvi pogodak postigao nakon što je probio lijevi bok riječke obrane.
Drugi pogodak Djurgardensa pokazao je kako bi Rijeka izgledala da je Tadić pokušao s ovom momčadi igrati otvoreno i riskirati u obrani igrom jedan na jedan na širokom prostoru.
Čim su Šveđani prvi put na utakmici u (polu)kontri izašli izravno na zadnju liniju riječke obrane, u samo jednom dodavanju (Asoro) na vidjelo je izašla razlika u individualnoj kvaliteti.
S obzirom na Tadićeva nastojanja od prvoga dana priprema, Rijeka je doživjela poraz od Djurgardensa, jer nije uspjela sačuvati mrežu kao u Šibeniku. Jedan je pogodak opet postignula...
Unatoč tome na početku sezone obrana je očigledno manji Tadićev problem.
Ne može trener prigovoriti klupskim čelnicima da nisu pravodobno reagirali, dovedeni su izvjesno dovoljno kvalitetni stoperi (Mitrović, Vlasenko, Pavlović...) za HNL-standarde, ozljede (Mitrović, Solano, Merkulov...) su trenutačno smanjile izbor, ali Tadić u nastavku sezone ima mogućnosti obranu posložiti onako kako želi.
U porazu od Djurgardensa do izražaja je opet na vidjelo izašao problem koji ni jedan trener ne može riješiti.
Da se Ekdal i Eriksson nisu ničim izazvani nespretno sudarili u 13. minuti, Rijeka u zadnjoj trećini ni jednom tijekom utakmice ne bi stvorila višak.
Ne bi višak stvorila ni u 13. minuti da se lopta nije odbila Harisu Vučkiću, Rijeka u momčadi ima samo jednog napadača koji onako umješno može postići pogodak u utakmicama protiv momčadi kakvu ima Djurgardens.
Nije se Djurgardens na kraju utakmice povukao zbog kvalitete Rijeke, trener Kim Bergstrand očito je odlučio onako sačuvati pobjedu.
U dvadesetak minuta pritiska Rijeka nije stvorila ni jednu izglednu priliku u utakmici protiv najbolje obrane u švedskoj ligi!
Rijeka na početku jedne europske sezone nikada nije izgledala slabije u napadu što nema veze s klupskim budžetom, koji je godinama otprilike isti.
Sa sličnim budžetima prošle sezone u napadu su na početku europske sezone igrali Josip Drmić, Robert Murić, ponajbolji napadač u prvom dijelu sezone Abass, Domagoj Pavičić..., a pretprošle sezone Franko Andrijašević, Robert Murić, Luka Menalo, Sandro Kulenović, Domagoj Pavičić...
Sve dok traje ljetni prijelazni rok Rijeka ima šansu dovesti istinska pojačanja u napadu da bi mogla ravnopravno igrati s najboljim momčadima u HNL-u.
Više nema šanse ravnopravno igrati s najboljim momčadima u švedskom prvenstvu.