Nakon 10. kola objektivnu vrijednost Rijeke treba tražiti negdje između načina na koji je pobijeđen Dinamo i načina na koji je doživljen poraz od Cibalije. Naglasak je više na načinu nego na rezultatima budući da se svaka nova momčad profilira kroz ponašanje igrača u pobjedama i porazima. Pretpostavka da svakom treneru treba barem desetak kola da bi formirao novu momčad rezultatima daje nešto drugačiji značaj. Niti je Rijeka bolja od Dinama, niti je slabija od Cibalije. Točno 50 posto osvojenih bodova ukazuju na prosječnost!
Igrači Rijeke po istom obrascu ponašanja osciliraju od vrhunskih do diletantskih predstava, što ovisi od očekivanja. Kada se očekuje rutinska pobjeda protiv slabijih momčadi na vidjelo izlaze slabosti, kada je protivnik objektivno jači na vidjelo izlazi specifična koncentracija kvalitete.
Više nema dvojbi: ova momčad sastavljena je od iskusnih igrača koji nisu u stanju preuzeti odgovornost za rezultat u utakmicama protiv objektivno slabijih momčadi. Nije problem u individualnim pogreškama igrača, koje nitko ne može predvidjeti, nego u reakciji momčadi nakon pogrešaka. Strah od neuspjeha sputava noge, a tada na terenu ništa ne znači što igrač Rijeke (Neretljak) zarađuje deset puta više od igrača Cibalije (Bartolović).
U utakmicama protiv boljih momčadi odgovornost za rezultat seli na protivničku stranu. Čim igrači Rijeke zatome strah od neuspjeha na vidjelo izlazi visoka razina koncentracije i kvaliteta igrača, koji u određenim uvjetima igre mogu pobijediti momčad Dinama u kojoj jedan igrač (Šimunić) zarađuje više nego pola momčadi Rijeke.
Nakon desetak kola, poglavito poslije pobjede nad Dinamom i poraza od Cibalije, jasno je da trener Elvis Scoria ne kontrolira ponašanje igrača. Ako se sramotno ispadanje u Kupu od Nedelišča okarakterizira kao incident, Scoria je pripreme utakmica protiv Dinama i Cibalije odradio planski. Očigledno je da se momčad u obje utakmice ponašala prema vlastitom nahođenju što znači da Scoria ne zna kako će se igrači ponašati u idućem kolu protiv Istre 1961. Očekivanja su jasna, svaki rezultat osim pobjede protiv Istre 1961 vraća sve na početak prvenstva kada su se preispitivale stručne prosudbe.
Svaki trener na ponašanje igrača najbolje utječe kroz sustav igre. U deset kola Scoria ni približno nije definirao način igre na postavljenu obranu, kroz posjed lopte riječka momčad ne zna stvoriti višak ni na jednom dijelu terena. Napadačka igra nekakve konture dobiva samo kroz individualne poteze, poglavito Danijela Cesarca.
Promjenom rasporeda (3-5-2) uoči utakmice protiv Hajduka Scoria je uspio promijeniti način ponašanja igrača u utakmicama kada se treba braniti. Kada treba napadati, Scoria ništa nije uspio promijeniti od početka prvenstva. Jedino je saznao da bi se Rijeka bez problema mogla boriti za titulu prvaka kada bi se svaku utakmicu morala braniti.
