HNK Rijeka obilježio je 38. obljetnicu jedne od najslavnijih utakmica u klupskoj povijesti, 24. listopada 1984. godine pred cca. 20.000 gledatelja na Kantridi, Rijeka je pobijedila (3:1) Real Madrid.
Druga su to nogometna vremena bila, kvaliteta tadašnje lige bila je otprilike na razini preteča današnjih liga petice, ni momčad Rijeke koja je pobijedila Real Madrid nije se kvalitetom u prvenstvima mogla nositi s najboljim klubovima velike četvorke bivše države (Dinamo, Hajduk, C. zvezda, Partizan), Rijeka je sezonu 84/85 završila na 8. mjestu.
Nešto je drugo zanimljivije!
Na znanje bivšoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, koja je Rijeku proglasila srpskom filijalom, od 13 igrača koji su za Rijeku igrali protiv Real Madrida u momčadi je bilo čak 9 domaće treniranih igrača, kao što se to danas kaže za domicilne igrače.
U klupskoj školi nogometa stasali su Mauro Ravnich, Srećko Juričić, Damir Desnica, Miloš Hrstić i Nenad Gračan od kojih su zadnja dvojica igrali na posudbama (Hrstić/Pazinka, Gračan/Orijent) prije nego što su postali prvotimci.
Boris Tičić i Danko Matrljan došli su kao mladi igrači iz Orijenta, Nikica Milenković počeo je igrati u Crikvenici, Davor Radmanović u Rudaru iz Labina.
Protiv Real Madrida igrala su četvorica igrača koji u Rijeku došli kao nogometni anonimci: Adriano Fegic (Ajdovščina), Borče Sredojević (Banja Luka), Nebojša Malbaša (Beograd) i Dragan Stevanović kojega je tadašnji trener Joško Skoblar zapazio dok je igrao za pulski garnizon tijekom služenja vojnog roka.
Momčadi pulskog garnizona osamdesetih godina vodio je popularni Taske, niži časnik JNA znao je u nekim generacijama složiti vojne momčadi koje su ravopravno igrale s prvoligašima.
Od igrača Rijeke tijekom služenja vojnog roka za pulski garnizon igralo je dosta poznatih igrača u rasponu od Srećka Juričića do Mladena Mladenovića.
A evo koliko su na tadašnjem tržištu vrijedili igrači Rijeke koji su igrali protiv Real Madrida: 
- Iz te momčadi Rijeke radio sam s Ravnićem, Malbašom, Hrstićem, Milenkovićem, Gračanom, Matrljanom, Desnicom i Fegicom, koji mi je kum. Hvala Bogu, svi su živi i zdravi! Evo primjera Fegica! Utakmicu protiv Real Madrida gledao sam zajedno s direktorom švicarskog Neuchâtela Xamaxa. Nakon što je Fegic dao dva gola, Švicarci su htjeli platiti milijun njemačkih maraka, što je u to vrijeme bila nenormalna brojka! Čim je Fegic dao drugi gol, direktor mi je rekao: OK, spreman sam platiti! Sjećam se da sam Skoblara nakon toga lovio oko autobusa... Fegic je godinu dana kasnije otišao u Nancy za puno manje novca. Milijun maraka tada je stvarno bila luda cifra! Gračan je '86. otišao u Hajduk, dobio je 250.000 njemačkih maraka, za jugoslavenske pojmove ostvario je iz Rijeke transfer isti kao Baka Slišković iste godine. O Sliškovićevu transferu iz Veleža u Hajduk raspravljao je tadašnji parlament, to je bio politički problem! Tada je bilo nas pet, šest menadžera u cijeloj Jugoslaviji, danas toliko menadžera živi u mojoj ulici, kaže riječki menadžer Predrag Rački, koji se menadžerskim poslom počeo baviti 1977. godine, kada je u Rijeku doveo Fegica, tada potpuno nepoznatog 21-godišnjega igrača nižerazrednog Primorja iz Ajdovščine.
