Na stoljetnoj ljepotici koja uživa svoje posljednje službene nogometne sate Rijeka je doživjela prvi europski poraz nakon pet godina i izgubljenog susreta protiv Metalista iz ukrajinskog Harkiva, koji ju je izbacio poslje iskupljenja od luksemburške sramote zvane Differdange. Nije ova utakmica i njen konačan ishod na razini poraza od Luksemburžana, jer Aberdeen je nekoliko klasa iznad, ali...
Armada se trudila, davala sve od sebe u sparnoj ljetnoj večeri kako bi sa zapada, prema zasad službenim informacijama po pretposljednji put bodrila bijele i vodila ih do trinaeste uzastopne euro-utakmice bez domaćeg poraza, no taj se scenarij, ma koliko bio najavljivan posljednjih dana nije dogodio. Rijeka je pokleknula i to teško, iako je sve na početku nagovještavalo da će Škoti izaći s terena pognutih glava.
Navijači Rijeke zasigurno nisu zaslužili ovakav ishod na početku europske sezone. Nisu ni igrači, koji su pokazivali samo blijede naznake uspješne sinergije, koja ih je krasila proteklih sezona. Armada je bila u sinergiji, podrška je stizala sa svih tribina, bio je tu za vrijeme igre i pokoji zvižduk navijača, koji je želio vidjeti domaći pogodak, no vidio je samo tri gostujuća. Tri koja bi mogla, a vjerovatno i hoće biti previše za dostizanje u uzvratu za sedam dana.
Tribine su položile ispit. Zar je itko u to i mogao sumnjati? Grla se kao i obično nisu štedjela, nisu se štedjela ni među gostujućim navijačima. Bilo je i njih nekoliko stotina u kavezu, koji put su kroz prvo poluvrijeme bili i glasniji od nekoliko tisuća onih kojima je Rijeka u srcu. S pravom, jer sport je samo još jednom pokazao da se ne igra na tržnici gdje se igrači prodaju i kupuju već na terenu, tamo gdje je u četvrtak bilo oko trideset stupnjeva, tamo gdje je Armada po tko zna koji put pozdravila svoje igrače.
Ne smiju se zaboraviti niti djeca iz Srebrenice, mjesta koje je proživjelo ratne strahote o kojima mnogi danas tek čitaju ili slušaju na dan spomena njegovih žrtava. Njih pedesetak bilo je na istočnoj tribini i odalo zahvalnost klubu kojeg već jesu ili možda tek hoće prigrliti u svoja srca.
Fotogalerija Lario Tus
