Matjaž Kek u razgovoru za nogomania.com ovako je odgovorio na pitanje koliko je bio blizu povratka u Rijeku ili Dinamu i Hajduku:
- Ne mogu reći da mi ne godi interes klubova, to nije sporno. Kada se pojavljujete u medijima vrlo je važno kakvu komunikaciju imate s čelnicima saveza. Tu sam praksu već imao u Rijeci. Moja riječ svakako vrijedi više od papira. Dao sam riječ ljudima u savezu i ni u jednom trenutku nisam razmišljao o odlasku zbog druge ponude. Trenutačno nisam u fokusu klubova, možda sam već bliži mirovini, kazao je Kekk.
Neki vaši bivši igrači, posebice igrači Rijeke, nazivali su vas 'teškim čovjekom', ali ujedno i najboljim trenerom. Je li to kompliment ili kritika?
- Svaka generacija igrača je drugačija, ali svaka te čini boljim. Rijeka me unaprijedila iako sam došao sa Svjetskog prvenstva. Kao trener moraš izgraditi svoj gard i komunikaciju s igračima, nema drugoga načina. Radujem se svakoj dobroj komunikaciji. Nisam uvijek bio fer prema svim igračima, netko je morao biti rezerva. Ali svi su voljeli ići u banku 15. u mjesecu po premije i nagrade za osvojene naslove. Za mene sve počinje i završava redom, disciplinom, odgovornošću. Naravno, pogreške se događaju i neće svi igrači biti zadovoljni. I sada je tako u reprezentaciji, netko se izgubi, iako javnost to možda drugačije vidi. Tko je u pravu? To su u nogometu legitimna pitanja.
Da možete, biste li nešto promijenili na sebi ili svojoj karijeri?
- Godine te nauče mnogočemu, ali ja se ne volim vraćati u prošlost, jer gledam naprijed. O redu i disciplini sam već govorio, neću se ponavljati. Je li ti teško ako si ne dopustiš sve? Moja najveća ljubav, nogomet, pruža mi stil života kakav samo poželjeti mogu. Bio bih budala kad ne bih pokušao to raditi što je moguće duže i bolje. Rezultat je naravno kriterij, ali postoji i ljudska strana. S Mariborom sam bio prvak, bio sam cijenjen kao stranac u Rijeci, sada vodim svoju državu. To je čast, privilegija, zadovoljstvo. To mi nitko ne može oduzeti. Nadam se da će ova priča uspješno završiti, ali i u Kazahstanu se igra nogomet. Što će se dogoditi, vidjet ćemo.
Našalili ste se da se bližite mirovini. Hoćeš li prije kraja aktivne karijere opet raditi u Mariboru?
- Gledajte, ja sam klinac ovog kluba. Stanovao sam preko puta Ljudskog vrta. Maribor je uvijek bio i bit će moj klub. Rijeka mi je ponudila drugi dom, imam nevjerojatno poštovanje prema Rijeci. Treća priča je reprezentacija, u kojoj nije uvijek bilo lako, ali osjećam se odlično. Starim! Malo sam manje u Ljudskom vrtu nego prije, poštovanja i ljubavi prema ovom klubu ima uvijek... Navijači Olimpije ne smiju se ljutiti na mene. Naglašavam, respektiram rezultate svih klubova. Ne želim biti stereotipan i reći sve je moguće, vidjet ćemo, ali zapravo razmišljam samo o reprezentaciji. Klupski nogomet? Može biti. Možda već 25. studenog ove godine! Sad sam totalno ušao u ovu priču. Ja sam iz Maribora, da, ali sretan sam što u reprezentaciji imam dva igrača iz Olimpije, Celja, ali sam na svoj način tužan jer nema nikoga iz Maribora i Mure. Otpao je stereotip da Keka ne zanima slovenska liga, to je sigurno.