Prvi dio neobične sezone u HNL-u Rijeka je završila obećavajuće!
S obzirom da na proljeće mora odigrati čak pet zaostalih utakmica, Rijeka teoretski može osvojiti više bodova od trenutačno drugoplasiranog Osijeka.
Momčad je kroz europske utakmice potvrdila potencijal ponajbolje hrvatske momčadi, utakmice protiv Napolija i Real Sociedada odigrala je na iznenađujuće visokoj razini.
Rijeka se prema kvaliteti svrstala uz bok Dinama i posebice Osijeka, klubova koji su otvoreno najavili borbu za titulu prvaka.
Europske utakmice odigrane su u ležernoj atmosferi nakon što je plasman u skupinu Europske lige izgledao kao dobitak na lotu, ozračje u HNL-u je drugačije!
Rijeka je ove sezone odigrala samo tri utakmice protiv vodećih momčadi, dvaput je igrala protiv Osijeka (0:3, 1:1) i jednom protiv Dinama (2:2).
Utakmice Rijeke protiv Hajduka odavno su izgubile realni natjecateljski naboj, Hajduk nije konkurent za visoki plasman pa preostaje jedino usporedba s Goricom koja ima 9 bodova više od Rijeke nakon što je odigrala tri utakmice više.
Nakon europske sezone nema više dvojbi o kvaliteti igrača Rijeke o kojima se svašta govorilo i pisalo u kaotičnim razdobljima prošle sezone, okosnica momčadi Rijeke koju čine bivši igrači Dinama dokazala je potencijal u zadnjim utakmicama protiv Osijeka (1:1) i Dinama (2:2) na Rujevici.
Rožman je kroz europsku sezonu u promišljanju igre napredovao brže od igrača, zbog potreba rezultata protiv objektivno boljih momčadi potpuno je promijenio pristup, zaštitni znak njegove igre postala je čvrsta obrana kojom svi treneri uspostavljaju mentalnu stabilnost igrača.
Nakon toga Rožmanu je bilo lakše modificirati napadačku igru u početnom rasporedu 3-5-2, linije kretanja u zahtjevnijim utakmicama postale su slične trendovskim kretanjima igrača Atalante ili Verone koje vode treneri Gian Piero Gasperini i njegov učenik Ivan Jurić.
Drugačije se trebalo igrati kada je Rijeka napadala postavljene obrane slabijih momčadi poput Varaždina u kupu, tada je svakom treneru najvažnije upostaviti poredak u kojemu do izražaja dolazi veća individualna kvaliteta.
Konkretno, nije u utakmici protiv Varaždina bilo svejedno kako se pripremi napada priključuje stoper poput Luke Capana, niti kako u završnicu ulazi napadač poput Roberta Murića.
Za prosječne gledatelje promjene u igri Rijeke najbolje se vide na primjeru Roberta Murića, koji najviše privlači pažnju javnosti zbog lucidnih poteza.
Na početku sezone Murića je bilo otužno gledati kako se poziciono muči okrenut leđima prema braničima, nakon utakmice 1. kola protiv Šibenika više nije ni bio u početnom sastavu sve do utakmice protiv Kolosa.
- Žao mi je što mi sin igra u klubu gdje trener nema pojma, ne može trenirati Leskovec, napisao je na facebooku tada ogorčeni Branko Murić, Robertov otac kojega je javnost upoznala tijekom žestokog sukoba sa Zdravkom Mamićem.
Tri mjeseca kasnije Branko bi trebao biti zahvalan Rožmanu što je Robert protiv Napolija vjerojatno odigrao najboljih dvadesetak minuta u karijeri, šteta što se ozlijedio...
Drugačije Rijeka igra u napadu kada se Murić prirodno u međuprostoru okrene prema braničima Varteksa, njegova forma veliki je dobitak za momčad, ali Murić nije bio najbolji igrač momčadi Rijeke ove jeseni.
Murić je bio samo najbolji primjer da se trenerski posao uvijek svodi na isto, igru svake momčadi treba znati prilagoditi najboljim igračima.
Zbog toga najveći dobitak prvoga dijela sezone nije bio Robert Murić nego Simon Rožman!