Na Kantridi se u nedjelju okupio dio momčadi koja se prije točno pedeset godina plasirala u prvu ligu, 9. lipnja 1974. godine Rijeka je u zadnjem kolu druge lige na Kantridi pobijedila Novi Sad rezultatom 4:1 i postala prvoligaš!
Marinko Lazzarich u klupskoj monografiji objavio je popis igrača igrali u sezoni 1973/74, u zagradama su postignuti golovi: Kocjančič, Devčić (1), Radin (1), Silić (6), Juričić (2), Cukon (5), Kovačić (3), Miočić (1), Uljan (1), Machin (7), Čohar (6), Mustać, Jurišak, Bobić, Jutt (1), Mohorović (4), Vujković (2), Trošelj, G. Kovačić, Zupčić, Volf, Križanović, Vidoš, Jaseničnik i Džaja.
Treneri su bili Ivica Šangulin i Vladimir Lukarić, predsjednik kluba bio je Ljubo Španjol:
- Rijeka je bila u totalnom kaosu kada sam postao predsjednik, tri godine se mučila da uđe u prvu ligu, što je ljude toliko obeshrabrilo da je klub došao do dna. Mogu samo reći da su to bile teške godine! Nisam u nogomet ušao kada sam došao u Rijeku, prije toga bio sam predsjednik Lučkog radnika desetak godina, tako da sam poznavao nogomet. Pozvali su me jer nije bilo rješenja, najviše me začudilo da neki ljudi iz tadašnje politike nisu bili za to da se Rijeka podrži, predlagali su da se podrži Orijent. Ne zbog toga što su bili navijači Orijenta, nego zbog toga jer se u Orijentu manje trošilo. Rijeka je tada bila dužna 1,8 milijuna dinara, to je u ono doba bio veliki dug. Zateko sam klub u velikim problemima, ali sam hrabro počeo raditi jer sam vidio da ima nekoliko ljudi koji vole nogomet i klub, Davor Sušanj, Adam Sušanj, Ivica Smolčić i ostali prije svega voljeli su nogomet, a onda ovaj grad i klub. Ušao sam u klub koji u to doba gradska vlast nije podržavala, Rijeka je bila amaterski klub, čak i više nego što je bio Lučki radnik. Igrači Rijeke nisu imali nikakve ugovore, bili su zaposleni u nekoliko poduzeća gdje su dobivali plaće. Uhvatio sam se posla zajedno s prijateljima, odmah sam rekao da klub moramo profesionalizirati ako želimo imati rezultate, obavili smo korijenite promjene. Prvo smo sjedište kluba s Korza preselili na Kantridu, koja je tada postala klupski dom. Počeli smo formiranje radne zajednice, drugačije se nije moglo organizirati klub, infrastruktura je bila jako loša, tada su tribine bile udaljene od mora svega tri metra, prisjeća se Ljubo Španjol.
U utakmici 34. kola protiv Novog Sada pred 20.000 tisuća navijača Rijeka je pobijedila pogocima Radina, Vujkovića, Mohorovića i Čohara.
Rijeka je postala prvak s 47 bodova (18 pobjeda 11 neriješenih, 5 poraza uz gol razliku 44:21), drugi je bio Osijek (44), slijedili su Kozara i Iskra (39)., itd.
Vrlo brzo nakon što je ušla u prvu ligu, Rijeka je postala stabilan prvoligaš!
Već 1975. godine u tada senzacionalnom transferu došao je Josip Skoblar, koji je 1971. godine s 44 pogotka u dresu Marseillea osvojio Zlatnu kopačku, 1978. godine Rijeka je osvojila prvi kup...
U čemu je bila tajna tako brzoga uspona?
- Tada sam vodio građevinsku firmu (Adria gradnja, op.a.), koja je zajedno s više poslovnih subjekata zajedno stajala iz kluba. Novac je dolazio iz radnih organizacija koje su imale razloga da sponzoriraju Rijeku izravno ili neizravno. Imali smo dobrih rješenja za sve što se radilo na Kantridi, od postavljanja rasvjete do nasipavanja Kantride zbog čega sam se mnogima zamjerio, vrlo brzo smo mogli na Kantridi igrati UEFA utakmice, poručuje Ljubo Španjol.
Točno pedeset godina Rijeka kontinuirano igra u prvoj ligi, jedina uz Dinamo i Hajduk u Hrvatskoj.