Rijeka je ove sezone ispala iz Europske lige od nedvojbeno kvalitetnije momčadi, prema individualnoj kvaliteti Gent i Rijeka ne mogu se uspoređivati.
Treba naglasiti da je Gent prema pojedinačnoj kvaliteti daleko bolji nego što je izgledao na Rujevici isto kao što Rijeka nije tako slaba kao što je izgledala u uzvratnoj utakmici.
Takav dojam izravna je posljedica inteziteta igre, navijači Rijeke zadnjih pet sezona nisu vidjeli europsku utakmicu slabijeg ritma.
Ispala je Rijeka prošle sezone od Sarpsborga, ispala je prije četiri sezone od Aberdeena, norveška i škotska otprilike su na istoj kvalitativnoj razini.
Iako su obje momčadi daleko slabije od Genta, u utakmicama protiv Rijeke u napadu su izgledale puno moćnije i opasnije od Genta.
Drugačije nisu mogle eliminirati Rijeku, nedostatak individualne kvalitete u napadu se jedino može nadoknaditi kvalitetnom trkom u plitkom rasporedu i visokim intezitetom u duel-igri.
Kada objektivno slabija momčad ne uspije kroz napadačku igru stvoriti pritisak, onda otprilike izgleda kao što je Rijeka izgledala u uzvratnoj utakmici protiv Genta.
Nekorektno bi bilo prozivati Damira Miškovića zbog toga što je Rijeka izgledala onako nemoćno u napadu u uzvratnoj utakmici protiv Genta.
Istina je da Mišković dvije sezone nije doveo ni jedno istinsko pojačanje, ali je istodobno otišao samo jedan (Heber) važan napadač.
Nema Rijeka tako slabe igrače kao što se činilo u uzvratnoj utakmici protiv Genta, u današnjem rosteru nalaze se čak sedmorica standardih igrača koji su 2017. godine pobijedili Milan (2:0) na Rujevici.
Župarić, Acosty, Punčec, Pavičić, Puljić i Kvržić igrali su protiv Milana, Gorgon je bio ozlijeđen.
Tada je u momčadi Rijeke prevladao drugačiji mentalitet, Matjaž Kek nije se bojao ni Milana!
To što Pavičić i Kvržić nisu mogli igrati protiv Genta ne može biti razlog da ostala petorica izgledaju onako bojažljivo.
Prije uzvratne utakmice nije se moglo pretpostaviti kako će Igor Bišćan igrati napadački protiv Genta, trener Rijeke nikada prije nije morao napadati individualno kvalitetniju momčad.
Naravno da bi momčad Genta podignula ritam da je Rijeka stvorila pritisak, ali pritiska nije bilo.
Gentu je za prolaz bilo dovoljno kroz posjed lopte igrati besciljno u širinu i čekati da prođe vrijeme, glavni kreator igre Vadis Odjidja doimao se na trenutke kao da je veteran.
Budući da se pritisak u napadu ne može stvoriti ako u završnicu na tzv. drugu stativu stalno ne ulazi po četiri, pet igrača, logično je bilo očekivati promjene u sastavu, pristupu i nastupu u odnosu na prvu utakmicu u Gentu.
Ništa se na Rujevici nije promijenilo!
U uzvratu je igrala ista momčad u kojoj je davno prije utakmica play-offa počeo prevladavati mentalitet straha od poraza.
Bišćanu je prije uzvratne utakmice protiv Genta jedino bilo važno da ne izgubi utakmicu pa makar Rijeka zbog toga ispala!
