Nogometaši Rijeke doživjeli su poraz (0:1) u 31. kolu i dva kola prije kraja prvenstva bitno umanjili izglede za europski plasman. Istra 1961 pobijedila je sjajnim pogotkom Luke Hadžića u 86. minuti. Iole ozbiljnijim natjecateljskim momčadima takav se pogodak ne smije dogoditi budući da je Hadžić ostao sam na otvorenom udarcu u trenucima kada koncentracija u obrani mora biti najveća.
Do Hadžićeva pogotka riječka obrana dobro je pokrivala (među)prostor i protivničke igrače, utakmica je prema prikazanom trebala završiti jednom velikom nulom! Ovako su jedan trenutak dekoncentracije i fantastičan pogodak još više istaknuli znane slabosti. U grubim crtama, Istra je pobijedila Rijeku zbog dva bitna razloga.
Prvo, budući da je Istra prema individualnoj kvaliteti objektivno slabija momčad od Rijeke, najveće zasluge za pobjedu pripadaju treneru Igoru Pamiću. Trener Istre utakmicu je dobio početkom drugoga dijela kada se zatvorio na svojoj polovici i čekao da se dogodi Hadžićev pogodak. Na onakav pogodak nije mogao utjecati, ali je načinom igre izravno odredio rasplet utakmice. Prepustio je Pamić riječkoj momčadi posjed lopte, duplirao prilaze vratima u zoni udarca, čekao i dočekao da se dogodi black-out u redovima bijelih!
Trener Rijeke Matjaž Kek nije birao način igre, Rijeka je u drugom dijelu po inerciji favorita počela igrati na postavljenu obranu kao da igra na Kantridi. Da je mogao birati, Kek bi sigurno loptu prepustio Pamiću, jer se tada slobodni prostor osvaja prema zakonima fizike. Ovako je trebalo opravdati reference bolje momčadi i nešto suvislo odigrati u gustoj pulskoj zoni, a tu Rijeka ima velikih problema kada nema Danijela Cesarca..
Kada momčad nema igrača koji individualno može stvoriti višak i odigrati tzv. loptu iznenađenja, izgleda kao momčad Rijeke u drugom dijelu utakmice protiv Istre. Bezidejno i bespomoćno! Ni jedan trener Rijeke u tom segmentu igre ništa neće moći promijeniti dok predsjednik u prijelaznom roku ne zavuče ruku u klupsku blagajnu. Dovoljno je s istim budžetom na kraju sezone uspostaviti drugačiji kriterij selekcije igrača. Od ovakve selekcije igrača najveću korist na kraju imaju menadžeri što je bilo jasno na početku sezone!
Drugi razlog poraza Rijeke je odabir načina igre i igrača! Matjaž Kek opet je inzistirao na igri kroz posjed lopte i izgubio utakmicu! Mogao je promijeniti način igre i, primjerice, zaigrati bojažljivo s trojicom stopera kao Srećko Juričić u 22. kolu (1:1). Nitko ne zna kako bi takva utakmica završila, ali je sigurno da bi riječka obrana izgledala drugačije.
I tada se opet ne bi znalo koliko objektivno vrijede igrači koji bi po vokaciji trebali biti prevaga u utakmicama protiv slabijih protivnika. Ovako se točno vidjelo tko što može, što je u procesu stvaranja momčadi važnije od sterilnog plasmana u europsko pretkolo koje će dodatno frustrirati navijače. Iduće sezone Kek neće imati privilegiju stvarati igru bez rezultata i zato je važno da istekom ove sezone ne pogriješi u procjeni igrača. I tu do izražaja dolazi jedan detalj iz zapisnika utakmice.
Teško je shvatiti po kojem stručnom kriteriju u Kekovu promišljanju igrači tipa Andrea Mutomba ili Ivana Močinića u ovakvim utakmicama dobivaju prednost pred Ivorom Weitzerom. Ako Weitzer ne može u oba smjera pratiti ritam utakmica protiv Dinama ili Hajduka, sigurno može barem sat vremena fizički odgovoriti zahtjevima igre na postavljenu obranu momčadi kakva je Istrina.
Samo dvojica igrača Rijeke lucidnim potezima mogu poremetiti rasporede postavljenih obrana, Mehmed Alispahić nije jedan od te dvojice. Danijel Cesarec je ozlijeđen, a Ivor Weitzer nije dobio priliku Keku dokazati da nije slučajno rješavao utakmice na početku prvenstva kada se lomila sezona i sudbina trenera Elvisa Scorije.
Možda bi Weitzer opet dobio šansu da se u porazima poput pulskog lomi Kekova sudbina.